odvratno glupe i nepotrebne fobije.
od tramvaja. od toga da moram gurnit ruku negdje gdje ne znam šta ima. i to bez prenesenog značenja.
i od emocionalne povezanosti. da. obožavam pogledat nekog u oči i imat filing da se razumijemo. a s druge strane bojim se toga.
mene hvata frka kad pomislim da treba ići odavde...
jedan uberkul australski pub sa išaranim stolovima i šankom. milijun potpisa, poruka, datuma, jezika. a nama ne radi kemijska. argh.
ne znam. svašta mi razara živce a opet sam tako usporena i smirena. da. kao.
stavljam se u treće lice. pogled odozgo.
(okom plavog goluba...)
onako, kad gledam. slike i smijeh i glazba. i jednostavno je impresivno.
ili tužno. ili smiješno. ili naprosto divno. ili odvratno. ali tako aaaa.
ili možda ne.
jedino čega se trenutno mogu onako istinski uplašiti je vrijeme.
-nekima
oprostite ako premalo dajem. potrudit ću se.
po po poljubi me... filmski u čelo!
nda.
osmjeh! aha aha.