i još jučer bili smo tu.nadasve.
 (slikala me jedna talentirana mlada dama. ako vas zanima, kliknite ovdje ili ovdje) sociopati sa stalnom promjenom mišljenja ju udaraju po glavi i šapću na uho. da da, nasmiješi se i izmakne. pridrži mi pivo, molim te. u redu, omota šal, poveže vezicu na cipeli i uzme nazad pivo. ništa popijeno. a tijela se miču, znate. i onako, glazba svira, pjesma je pomalo poznata, iako ne zna riječi. poguruje ju u nepoznatom smjeru, jedan tren desno, jedan lijevo, pa prestane i okrene se drugome. a ona popravlja šiške, gleda u kutiju cigareta na stolu i ne pripaljuje ni jednu. i dim, znate, nekad stvarno nema veze s vatrom. jer onako se širi znate i onda ne vidite i sve to. a vatre se jednostavno bojite. dim je kao magla. i volite ga. sve dok vam oči ne počnu suziti. da. no pa, tako je uvijek.  i know, you love the song but not the singer i know, you got me wrapped around your finger i know, you want the sin without the sinner i know, i know ono kad namjerno gledaš u daljinu i šutiš, kako bi pomislio da si ti puno više od onoga što on o tebi zna. ahh. i da, koncert je bio super. i bit će ih još, da da. :) |
we make up what we can't hear
 šetnja tom previše poznatom ulicom. onako, teško i osjećajući zrak. pa stane. ne ruši granicu. onako debelom crvenom crtom označenu. onako, baš Tamo gdje nebi trebala biti i baš Onda kad ne bi trebala biti. i jedna klupa tamo negdje u vremenu stoji išarana, zalivena bezbrojnim pivom, spaljena milijunima opušaka, a na njoj miris mnogo mnogo nezaljubljenih (ili možda ipak zaljubljenih) parova i blatnih martensica. (ali to je već ofucano, zar ne? pa bolje da ni ne spominjem.) a nebo stoji i ne govori ništa. i ni jedan oblak ne daje odgovor. i ni jedna kap nema smisao. naposlijetku, nikad i nije imala. samo su samoprozvani sanjari upirali pogled u nebo ne vidjeći ništa, ali su njihove oči sjajile. i vrlo često ne jer su bili prosvjetljeni. ne, nego tužni. a suza je uvijek nevidljiva, samo malčice boli. onako, znate, u dnu stomaka. a osmjeh je i dalje nepokoren. statičan, smiren. naposlijetku, svi smo ionako samo prikriveni. vrlo. i find it hard to tell you i find it hard to take idemo na ples i svijet je opet mlad... (baj d vej--19.1. u donjem miholjcu atheist rap i ska-p tribute bend. klub catacomba. 25 kn upad. weee! :D) |
ti si bacila čapiće!
 copyright ima Ana dakle. otprilike od osam navečer do osam ujutro. dobro, lažem. sedam ujutro. :) mnogo šutki. ou jako dobar osjećaj da da. posljedice smo tek danas počeli osjećati. ne znam jesmo više najebali (molimdamioprostitenaizrazu) mi ili njen namještaj :) daleko previše alkohola. stavila bi sliku svega toga ali GRIZE ZA OČI (da da rozo na zelenom aha) a neki su sjedili tamo i češljali se dva sata iako im je kosa duga otprilike 2 milimetra. i farmersko o da i onda grljenje i plesanje i to. i još ljudi. i neke kifle tako. i pod pun piva i vina i čikova i vece papira i čegasvene omg žao mi je njene sobe. i stvarno mnogo grljenja ljubljena čestitanja i svega toga jel. i ono nešto što svijetli o kul. i joj tako još toga. i naravno razgovor o čapićima cijelim putem kući. ma što god to zapravo bilo. i onda ja tako danas gledam slike i sve to i mislim si kako nam je prokleto lijepo bilo. |