DOP MINKS https://blog.dnevnik.hr/minks

nedjelja, 19.10.2025.

Korporacije - profit iznad svega ili?

Film The Corporation bavi se temom korporacija koje su s vremenom postale izuzetno moćne. To samo po sebi ne bi bio problem kada bi korporacije djelovale etično i kada njihov osnovni cilj ne bi bio isključivo profit, bez obzira na način na koji ga postižu. Film nas podsjeća koliko su „obični“ ljudi zapravo važni te koliko često zaboravljamo moć koju imamo kao pojedinci i potrošači. Ujedno želi podići svijest o tome što korporacije zaista rade jer mnogi ljudi nisu svjesni razmjera njihova utjecaja i posljedica njihovih odluka.

Zanimljivo je što film pokazuje i drugu stranu , zaposlenike korporacija koji obavljaju visoke dužnosti, koji nisu nužno „loši“, već često nesvjesni važnosti svoje uloge. Na kraju, korporacije nisu samo zgrade ili logotipi - one su skup ljudi koji ih čine. No, problem nastaje jer se korporacije najčešće mijenjaju tek kad ih društvo na to prisili, budući da same od sebe rijetko djeluju u korist zajednice ako to ne donosi financijsku korist. Upravo zato film šalje snažnu poruku: ne smijemo biti pasivni promatrači, već preuzeti odgovornost i zauzeti se protiv nepravdi koje korporacije čine.

Film izaziva osjećaj tuge, ali i određenu dozu panike. Sama pomisao da pojedinci ili korporacije imaju toliku kontrolu nad svijetom i prirodnim resursima djeluje izrazito zastrašujuće, još više kada shvatimo da vlade, koje bi trebale štititi javni interes, to često dopuštaju. Posebice uznemiruje spoznaja koliko su neki ljudi spremni ići daleko zbog dodatne zarade, čak i pod cijenu zdravlja i dobrobiti drugih.

Kroz promišljanje o filmu postavlja se i pitanje tko bi trebao definirati granicu između privatnog i javnog interesa. Prema našem mišljenju, ta bi odgovornost trebala biti na državi, ali uz aktivno sudjelovanje građana i neovisnih institucija. Tržište samo po sebi nema moralni kompas , ono funkcionira po principu profita, ne pravednosti. Zato politički mehanizmi moraju imati ključnu ulogu, ali i biti dovoljno otporni na pritiske korporacija. Građani bi pritom trebali biti glasniji i kroz civilno društvo ili medije stvarati pritisak kako bi se zaštitio javni interes.

Teško je uopće zamisliti svijet bez poduzeća jer su ona postala neizostavan dio našeg svakodnevnog života. Ona stvaraju radna mjesta, proizvode koje koristimo i pokreću gospodarstvo. Ipak, svijet bez njih možda bi bio jednostavniji i manje orijentiran na potrošnju, ali i siromašniji po pitanju inovacija i razvoja. Problem, dakle, nije u samom postojanju poduzeća, već u načinu na koji posluju. Kada bi sve korporacije djelovale etično i odgovorno, društvo bi imalo puno više koristi.

Vjerujemo da interesi menadžmenta, vlasnika, zaposlenika, kupaca i ostalih interesnih skupina ne moraju biti u sukobu, barem ne ako svi dijele isti cilj: raditi u korist društva, okoliša i zajedničkog dobra. Kad bi poduzeća više razmišljala dugoročno i vodila računa o posljedicama svojih odluka, svima bi kvaliteta života bila bolja. Uspjeh jedne skupine tada ne bi značio gubitak druge, već zajednički napredak. Ipak, ključnu ulogu u svemu tome ima vlada, koja predstavlja interese građana i treba nadzirati korporacije kako bi spriječila zloupotrebu moći i osigurala razvoj poslovanja u skladu s etičkim i društvenim vrijednostima.

Slažemo se s izjavom Richarda Grossmana da korporacije ne prodaju direktno proizvod već način života. Kada je Grossman izjavio da „korporacije prodaju sebe, svoju dominaciju, svoja pravila…“ ukazao je na to da s vremenom kako korporacije čovjeku „prodaju“ svoju priču jednostavno čovjek počinje u to vjerovati, ne misli više svojom glavom, više vjeruje njima nego sebi kao da je to jedini ispravni način ili proizvod. Čovjek ima uvjerenje da je to upravo ono što njemu treba i da se bez toga ne može. Korist od ovoga imaju samo korporacije, dok na stanovništvo ovo djeluje štetno. Također možemo reći da su socijalni troškovi prodaje prisutni. Primjer takvih troškova bilo bi zagađenje okoliša trećih država svijeta, agresivno i lažno oglašavanje proizvoda koji kod potrošača mogu dovesti do nepotrebne, impulzivne kupovine i sl. Takve troškove snose svi osim korporacija. Obzirom da korporacije komuniciraju međusobno već sada, dodatne komunikacije bi trebalo omogućiti samo uz dodatne restrikcije. Smatramo da korporacije bez restrikcija ne bi trebale biti u mogućnosti komunicirati slobodno jer bi to dovelo do velikih financijskih šteta za ljude, a i ostale konkurentne tvrtke.

Kako bi se spriječila zloupotreba moći koje korporacije imaju, a samim time zaštitili i interese društva, nužno je uspostaviti jasne restrikcije kada se uzme u obzir komunikacija koju korporacije koriste sa svojom publikom. Prvenstveno, smatramo kako je transparentnost temelj svega. Publika ima pravo znati tko stoji iza svake kompanije, odnosno tko stoji iza poruke koje kompanije šalju, kako se kompanija financira i postoji li splet nekih političkih veza. Na taj način smanjuje se prostor za manipulaciju, a korporacije dobivaju veću odgovornost koju moraju ispuniti prema društvu. Politika često ima velik utjecaj na korporacije, a ako se ograniče financiranja političkih kampanja spriječilo bi se prikriveno lobiranje. Osim toga, potrebno je provesti mjere protiv širenja dezinformacija, a i sama komunikacija o ekološkoj odgovornosti mora biti istinita kako bi se spriječio tzv. greenwashing. Dakle, sve što nije transparentno, istinito i društveno odgovorno nije pravo, odnosno krivo je sve ono što iskorištava publiku i šteti društvu kao cjelini. Korporativna komunikacija često oblikuje tržište i njegove trendove i same političke odluke, stoga bi regulativna odgovornost trebala biti delegirana od vlade jer samoregulativna poduzeća i marketinške agencije često određuju vlastito djelovanje, što dovodi do prikrivenih marketinških poruka, manipulacije publike i širenja dezinformacija. Zakon bi jasno trebao odrediti što je dozvoljeno, a što nije. Kao što je navedeno ranije, jasno je da se zabrani sve što šteti društvu, poput prikrivenog oglašavanja, političkog utjecaja i sl. Međutim, ako već postoji zakonska regulacija potrebno je ipak poticati kompanije da jednim dijelom obavljaju samostalnu regulaciju jer će na taj način steći i unutarnju odgovornost. Kako bismo omogućili poduzećima i klijentima da reguliraju korporativne komunikacije potrebno je stvoriti niz preduvjeta koji će omogućiti odgovorno i transparentno djelovanje. Tvrtke moraju imati uspostavljene etičke standarde i vrijednosti unutar organizacije s kojim bi se odredile granice komunikacijske aktivnosti, primjerice neke kodekse ponašanja, a samim time bi se zabranile i manipulativne poruke. Osim toga, ako se educiraju svi zaposlenici, kako unutar korporacije, tako i u marketinškim agencijama, poboljšala bi se komunikacija i povećala društvena odgovornost. Dokle god postoji međusobno povjerenje i suradnja između korporacija i javnosti, tada će poduzeća slobodno moći promovirati svoje proizvode i usluge bez ikakve štete za društvo i jedino tada će se moći uspostaviti regulacija koja je pravedna.

Upravljanje načinom na koji ljudi doživljavaju svijet, posebno kada se koristi za iskrivljavanje istine i stvaranje iluzija može imati ozbiljne posljedice za društvo. Komunikacijske agencije poput Burson-Marstellera provode takve strategije prikupljanjem informacija o ciljanim skupinama putem anketa, analiza i praćenja stavova. Na temelju toga razvijaju komunikacijske planove s pažljivo odabranim porukama i tonom kako bi što učinkovitije utjecali na publiku. Sama strategija ciljanog komuniciranja nije nužno loša, svi to radimo u svakodnevnom životu. Kada nam se netko svidi, trudimo se saznati više o toj osobi i prilagoditi se kako bismo se povezali. Problem nastaje kad se stvarnost namjerno iskrivljuje kako bi se stvorila slika koja ne odgovara istini.
Primjer toga je kampanja koju je Burson-Marsteller vodio za Philip Morris. Pod krinkom borbe za osobnu slobodu, cilj je zapravo bio povećanje prodaje štetnih duhanskih proizvoda. Iako su tvrdili da ne ciljaju djecu i mlade, pušenje su brendirali kao "cool" i "odraslo", čime su upravo tu skupinu privlačili. Takvo "mazanje očiju" koristi vrijednosti koje kompanija u stvarnosti ne njeguje, a javnost često toga nije ni svjesna. Manipulacija percepcijom u korist profita, a na štetu zajednice, nije etična jer nije usmjerena na opće dobro, već na interes pojedinaca ili korporacija.
Prepoznavanjem ovakvih taktika možemo smanjiti njihov učinak. Nije svaka reklama istinita važno je pitati se što je stvarni cilj poruke i zašto nas baš na taj način pokušavaju uvjeriti? Kada reklame stavljaju veći naglasak na emocije nego na činjenice, često se radi o pokušaju da se odvrati pažnja od negativnih aspekata proizvoda ili poslovanja. Tu spadaju i taktike poput "greenwashinga" (lažno prikazivanje brige za okoliš), "wokewashinga" (iskorištavanje društvenih pokreta) ili "healthwashinga" (promicanje proizvoda kao zdravih, iako nisu).

Svakodnevno smo preplavljeni informacijama te je ponekad teško prepoznati kada kompanije malo uljepšavaju svoju sliku, a kada to prerasta u laganje. No, kad nam je nešto bitno i uzmemo malo vremena da istražimo brzo se nađe nesklad kod onih koji ga namjerno stvaraju. Postoji razlika u uljepšavanju svoje slike radi estetike, koja i dalje zadržava našu ličnost i bit za razliku od fotošopiranja da nas drugi ljudi ne mogu prepoznati ili je očito da je nešto kako ne bi trebalo biti. Tako i kompanije moraju svjesno voditi brigu o tome da ne uljepšavaju svoje reklame i imidž u nešto što zaista nije.

U konačnici, promjena ne dolazi sama od sebe – ona mora biti potaknuta jasnim zahtjevima društva, zakonodavnim okvirom i unutarnjom odgovornošću samih poduzeća. Ako želimo da menadžment poslovnih organizacija u Hrvatskoj počne djelovati odgovornije, nužno je stvarati okruženje koje potiče dugoročnu održivost, etičnost i transparentnost. To znači da država mora imati aktivnu i čvrstu ulogu u nadzoru i regulaciji poslovanja, ali i da građani moraju preuzeti odgovornost kroz aktivno sudjelovanje,cjeloživotno obrazovanje, informiranje i kritičko razmišljanje.
Potrebno je poticati poduzeća da ugrade etičke standarde u svoje unutarnje procese i kulturu te da se menadžeri obrazuju ne samo u financijskim, već i u društvenim aspektima poslovanja, primjerice jasne interne kodekse ponašanja, uključivanje društvenih i okolišnih ciljeva u strategije poslovanja te nagrađivanje menadžera koji ostvaruju rezultate na etičan način. Kada bi poduzeća počela donositi odluke imajući u vidu dugoročne posljedice za zajednicu i okoliš, umjesto isključivo kratkoročnog profita, tada bi se mogao izgraditi novi model poslovanja – onaj koji ne počiva na iskorištavanju, već na suradnji, povjerenju i odgovornosti.
Samo kroz zajednički trud – države, građana, obrazovnih institucija i samih korporacija – moguće je stvoriti društvo u kojem poduzeća više nisu prijetnja, već stvarni partner u razvoju pravednijeg i održivijeg svijeta.

	listopad, 2025					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Studeni 2025 (3)
Listopad 2025 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis

Dobro došli na naš blog, ovo je mjesto gdje ćemo se osvrnuti na etičke dileme poslovnog svijeta. Kroz objave ćemo recenzirati razna zbivanja te se veselimo čuti i Vaše mišljenje u komentarima

Linkovi