petak, 04.01.2008.

XIV poglavlje...

Heloooo pipalziii!!Evo nesto sto ce bar malo oraspoloziti one koji nisu samnom na ovom blogu od pocetka...Bar sto se mog bloga tice...Napravila sam kratki rezime(sazetak) svojeg razmisljanja i svoje price do sada.Nadam se da ce bar malo pomoci...Mozete ga svi downloadati...Evo:

Download

Nadam se da je dobro!Uzivvajte!A sad post...Da vas podsjetim stali smo na tome da je Minja dobila onu porukicu "Please Love remember"(Molim te,ljubavi moja,sjecaj se)...Enjoy!

Ta noc je bila duga kao da nije imala kraja.Duga kao smrt.Milion puta sam procitala i poljubila slatku,gorku poruku sve jednako stojeci u istom polozaju.Please,love remember,please,love remember...
Onda sma se nekako odvukla do kreveta,pala licem po jastuku i zajecala.Ne znam koliko je trajalo.Odjednom sam pred sobom kao stvarno ugledala njegovo lice,mrke oci prvi put nasmjesene.Cinio mi se nestvarno lijep.Lijep kao obecanje.
Uzela sma debelu knjigu sa ispresovanim ruzama pa sve ih redom milovala i mirisala.Posljednjem,vec svelom pupoljku sam potgala latice.valjda sam time stavvljala tacku na najcudesniju ljubav koja se nekome moze desiti.Suze su se same osusile ali je negdkje unutra boljelo,boljelo.
Najzad sam legla i prevrcuci se sa boka na bok cekala da svane.Mozda ce se ujutru sve ciniti drugacijim.Tonijeva njuskica mi je i te noci doticala trbuh.Isao mi je na nerve pa sam ga izbacila iz kreveta(,,).
Naslonjena na prozor gledala sam kako noc gasne,kako se rada zora,kako se u krosnji nase jabuke bude vrapci.Cula sam kako Robi u svojoj slobi glasno hrce.Kako sam mu samo zavvidjela!
Ima li neko nestretniji od mene ovog rumenog jutra sto se rada? - pitala sam se. - Kako je njemu?
Pa sam ga dozivala tiho,poluglasno():Tahire,moj Tahire.
Vratila sma se u postelju i gledala kako stvari u mojoj sobi dobivaju obrise.U tatinoj i maminoj sobi zazvonio je budilnik.Cula sma kako tata ustaje,kuha kafu,tiho doziva mamu-Jelena,Jelena..-
Onda sma zaspala
- Hej, Švab, koji ti je vrag?-kao u bunilu cula sam glas moga brata.-Mislis li soviti citav dan?
-Pusti me,molim te-sneno sam kazala i protegnula se.
-Kako cu te pustiti?Podne je.Na noge lagane,dosta si peglala krpe.
Okrenuh se na leda pokusavajuci se nasmjesiti.
-Sta ti je?-gotovo je vrisnuo.
-Nista.Bas nista.
-Koga ti foliras?Blijeda si k'o zid,podocnjaci su ti do nosa,kosa sasvim mokra od zboja.
-Robi,zbilja je uredu.Lose sam spavala,eto to je.
-Nemoj meni,matere ti.
-Izadi.Sad cu ustati pa ces vidjeti da nemas razloga za brigu.
Nisam mogla ustati().Tijelo me nije slusalo.Bilo je kao tude,kao od drveta sklepano.Sve,bas sve me boljelo.Ispod jastuka izvukoh Tahirovu kratku poruku i suze ponovvo potekose.
Robi je u neko doba provirio i ostao otvorenih usta.
-Ti places?Zasto?
Nisam ni pokusala sakriti suze.Bilo mi je svejedno.Za sve na prokletom svijetu bilo mi je svejedno.
-Da nije Tahir?-tiho je pitao primicuci se mom krevetu.
Klimnula sam glavom i uronila lice na prsa mog dvije godine starijeg brata.
-Voljela sma ga,Robi.Volim ga.Puno.
Prvo nije nista kazao.Stezao mi ej ramena snaznim sakama.
-Kako si to samo vjesto krila.Svaka cast.
Nisam odgovorila.
-Pa to sto ej otisao ne znaci kraj.Valjda i on tebe voli.Sigurno ce ti pisati.
-Nece,znam.
-Daj,budalice moja,sta pricas?Jedva da si tri rijeci progovorila s njim a kao znas ga.
-Znam ga bolje nego ikoga drugog.Osjecam ga,to ej mnogo vise od prica.
Nego,sad kad znas a ne mozes mi pomoci,ucini mi uslugu.
-Naravno,sad dopustam da ti,dok si u fjaci(lose raspolozena),budes gazda(boss)
-Ostavi me malo samu.
-Postujem naredenje.Hajde,sele,ti si uvijek bila jaka.Jednostavno ga izbaci iz glave.
-Robicu moj,to nije kao zub.Jace boli i ne moze se iscupati-kazah toliko tiho da nisam sigurna jeli me cuo.
-Nisi jedina koju si napustili.I moj Mrki je otisao.Ja sam ti,sele,sad i bez drage i bez druga(prijatelja).Tesko cu bez njega.Znas,ipak mi je bio puno blizi,mozda ne drazi od Tahira.Lakse je s njim.Bez obzira na sve divne osobine koje Tahir ima,na njemu se jasno vide traume koje je osjetio i prezivio.To je sasvim normalno,samo sto to krelci(nasi prijatelji,samo malo pogrdan naziv) nisu kontali.
-Gdje je Mrki otisao?
-Nemoj obdaniciti.Negdje u Englesku.
-Matere ti?Kome?Kako?
-Cula si za medunarodnu razmjenu izuzetnih đaka i studenata.Znas kakav ej on,cista legenda.Poslali ga nekoliko mjeseci na usavrsavanje engleskog.
-Blago mu se-nastavljala sma razgovor ne bih li bar nakratko skrenula misli u drugom pravcu..-A ako ces pravo,vise i lici na strandžera nego na Bosanca.Pa on izgleda k'o Alen Delon u najboljim godinama.A tek njegovi maniri.Da odalamis.
-Pa sto se u njega ne zaćori?Nas dvojica smo najbolji jarani(frendovi),i sto je,kad ma,lo bolje razmislim,idealni ideal za mog Švaba.
-Moje srce je odabralo.A Mrki me nikad nije ni cestito pogledao.Ne samo mene.Ni ejdnu.Zivota ti,Robi,je li on furao s nekom?
-Vrlo kratko u prvom gimnazije.Mozda sedmicu dana.Toliko ja znam.
-Zasto se niste upisali u istu skolu?
-On ima tatine rezone(razmisljanja).Misli da gimnazija daje najsire obrazovanje.
-Dobro-kazala sam muklo.
Vise nisam ni pored najbolje volje mogla zaustaviti novi talas suza koji je dolazio.
-Sad izadi.
Kad je izasao,okrenula sma se na bok i sklopila oci.Spavati,samo spavati.San ej cudo,san je lijek.U snu je mir i zaborav.Ali san me bio ostavio i otisao.
Mama se po povratku s posla kao ozbiljno zabrinula.
-Sta ej bilo mojoj curici?Zasto em nisi zvala telefonom?Znas da bih istog casa dojurila.Sad cu ja odmah zvati doktora.(A mozete zamisliti jadnicu kako se zabrinula )
-Nemoj,mama.Dobro sam,samo sam malo tuzna.Doktor tu ne moze pomoci.
-Zasto si tuzna,duso?Otvori srce svojoj mamicu.
-Dobro je.Uskoro ce biti sasvim dobro.
Spustila je ruku i pocela mi milovati kosu.
-Hajde,kazi mi,biti ce ti lakse.
-Zakasnila si s njeznostima,mama.Zakasnila si cetrnaest godina.Koliko sam samo puta pozeljela tvoj zagrljaj,poljubac...Sad je kasno.
-Dobro,tvrdogolavo deriste-uvrijedeno ej napucila usnice.-Sad ce doci tvoj dragi tatica pa cu te prepustiti onom ko nije zakasnio.
Tata se zadrzao kod mene samo par minuta.
Blago me pribijajuci na prsa samo je kazao:
-Nikoga to ne mimoide,malena.Placi,placi koliko mozes.Suze su ponekad ljekovite.Upamti,molim te,i u tuzi ima ljepote.
S vrata se nije okrenuo.
-Tata-tiho sam ga dozvala.
-Kazi,malena.
-Zagrli me,molim te.Snazno.Najsnaznije sto mozes.
Prigrlio me cvrsto,do bola.
Nigdje nije sigurnije ni ljepse kao u obrucu njegovih ruku-pomislih...

Eh...ettt...prvi koji se samo desavao u njenoj sobi...ali samo!nije nigdje izlazila =)...HeHeHeHe...Sto da kazem..izvinjavam se izbog odsustva,bila sma u Zagrebu...Bilo je presuper...No to nema veze...Puno sam vremena ulozila u ovo i bilo bi lijepo ako biste ga procitali =)Puno vam srece,ljubavi i ponajprije zdravlja(a sa zdravljem ce sve doci) zeli u novoj 2008. godini...Danas ili sutra ej post na Emini Heartbrake,pa obavezno svratite...Uzivajte...
KiZz,
Emina...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.