MiniMaxine

Mili blože, čuda velikoga
tri dana krcata dvorana
a ne sviri Halid
nego ovi, oni i još jedni.



Čudnovatih li slušača
i to im malo bilo, te nagrnuše i ovamo
u tolikom broju da vrata poljubismo & kući se tužni uputismo
glazbe gladni, ali ne i kestena
ne, nipošto ne i kestena



(...a tako su pjevali, eh...da lani nisam prestala zborovati, sada bih, sigurno
treba znati stati
no, nije ni to najgore
neki ne znaju ni početi...)

APDEJT:

Nekom čarolijom stvoriše se karte za još jedan koncert
(od izvjesnih bi čarobnjaka imao što učiti i Harry Potter )
ter se te mrkle, magličaste, kišne i po svemu poprilično nebistre noći obresmo u Mariji Bistrici.



Zvuka nema, ali čudima nikad kraja - snimao je HTV, pa ako itko od vas zna između kojih škandala, kravala & crno-žutih specijala namjeravaju pripustiti ovo malo duše, neka mi javi...

Nakon ohoho vremena zaželjela sam se belice, kastavskog mladog vina. I simo-tamo, zaobilazeći zaobilaznicu i mrklu biometeorološku prognozu, eto mene na Beloj nedeji.

Čudan smo mi Primorci živalj - npr. nedjelja nam ne traje dvadeset četiri sata, nego pet dana - tako da sam odabrala nedjeljati ponedjeljkom .
Manja je gužva, a ića, pića & muškića k'o u priči; tradicionalno njihov dan, ma što to značilo. Uzimaju se godišnji i bolovanja, masovno. Evo par sličica, pa vi pogodite zašto:



Ima tu i nejestivih stvari, naravno;
neprobavljivih čak



Ovima dolje nije mjesto u ovakvom šušuru, definitivno;
ali brižno blago, tko njih pita...



A da od našeg lipog ČA ne (p)ostane samo ČAjna šop
(jer razgaljenu masu koja po štandovima rasteže puste mudante, kanotjere i čarapahose - po domaću štrace i panćof - namjerno vam nisam uslikala)
našlo se i vrijednih majstora starih zanata
(ne i onog najstarijeg, jelte...ili ga se samo nije napadno reklamiralo, ki zna )
kovača, lončara, bačvara, mlinara, notara (s mobitelom na gotovs), čipkarica, vunarica, verglaša, zabavljača opće prakse, sopaca, mužikaša
ali i mutikaša tipa štipača za guze, vjerovali ili ne ...



...no mene se nekako najviše dojmio dugokosi majstor Marko;
ne, nije u šoldima sve, zaista
nešto je i u kovačkom čekiću kojeg krasi glagoljicom ispisan moto majstorov - "Kovač svog kova";
pazi 'vamo:



I znate ča - ne bila ja DJ/VJ MM ako vam na kraju ovog kilometarskog posta ne zalijepim još i moju najdražu kastavsku pjesmicu, hehe
za sad samo u legendarnoj Aldovoj verziji iz '76., ali ako budete njurgali da vam je to too much, dobit ćete i ovo



P.S. Bela nedeja je, naravno, tek početak sezone bančenja u mom zavičaju.
Slijede tri vikenda Marunade, pa Noć vještica, a naši su vrli trgovci ove godine stvarno nadmašili sami sebe - jučer me s polica jedne ulančane butige spopadoše dedamrazovi, svetinikole, božićnjaci, whatever.
Nekad se bar imalo živaca pristojno pričekati da prođu Svi sveti. Al' jok, tempi passati. Đingl belz & sobovi, a vani trideset u hladu, jebate. I posezonski turisti, koji nakon banjade u još uvijek kupački podnošljivom moru sumanuto jurcaju po otvoreno-zatvorenoj riječkoj zaobilaznici da ne bi slučajno zakasnili doma hitit kuglice na bor & bakalar va taperver.
U to ime, sretan vam Božić i Novo leto, ekipica!
A i Uskrs. Naročito nekima .
I maškare, ou je.
Precjedničke izbore da ni ne spominjem.
I na Titanicu su tako feštali.
Netko uvijek ispliva.