MiniMaxine

Tonka ima dečka.

Susjeda, mejčora Zrinka.
(ime dobio po jednom jednako milozvučnom & žutodlakom kantautoru )



Šalu na stranu, vole se već mjesecima.

On njoj pjeva podoknice za doručak, ručak i večeru.
Ona njemu uredno daje mačje puse (a la eskimske, nos/nos sorte ) kad god i gdje god se sretnu.

Rijetko padnu teže riječi;
šapica se podigla samo jednom...i spustila na pod, ne na usrdnog udvarača .

Primjereno datumu, nađe se još poneki kandidat ovih dana,
no Tonka je emotivno stabilna persona i ne pada na kojekakve idi mi - dođi mi šmajhlaroše.

Naravno, on njoj ne nosi bukete miševa kako bi dokazao ljubav žarku.
Ni ona njemu ne podgrijava konzerve u iste svrhe.

Ljubav čista, nepatvorena, netržišna;
puko zadovoljstvo bivanja brk uz brk, rep uz rep.

U metežu svakodnevice prečesto zaboravljamo što je to zapravo.

Pljujemo po ovom jednom jadnom datumu punom srčeka jer, kao, mi ljubav dijelimo šakom i kapom na dnevnoj bazi.
Yeah, right.
Ne vjerujem u tu floskulu ništa više nego u darežljivost Zubić-vile, prognozu svisca Punxutawney Phila, posebnost indigo djece ili velika Fakebook/Fuckbook prijateljstva.

Silno nam smeta podsjećanje na ljubav, jer je to onak, po direktivi.

A proslave ostalih datuma ljudske povijesti, ogrezlih u krv i nasilje, to nikako nisu.
I sasvim je okej s radošću se prisjetiti ko je koga krknuo i di.

Glorificiranje pobjede ekipe Podrepine Donje nad kilavcima iz Zapižđa u akcijama prebogatom finalu svjeckog prvenstva u češkanju jaja,
ter zdrave muške suze radosnice prolivene glede navedenog,
također su skroz okej emotivne manifestacije.

Na poslu nam, ofkors, nitko ništa ne naređuje.

Suvereno vladamo ama baš svim poljima junačke nam egzistencije i inače.

Nitko nama ne prodaje nikakve jeftine štoseve, a jok, pa neće ni ovaj valentinovski, skup i preskup...trošiti dragocjeno vrijeme na držanje za ručicu?!
Tjahhahah!!!

Vrijeme je novac, nemamo ga na bacanje!

Treba nam za proučavanje Trenutaka istine i zdvajanje nad besmislenošću istih,
treba nam za klanjanje pred prepunim vrećicama i prepraznim novčanicima na blagajnama KONZUMerističkih hramova,
treba nam za strateško promišljanje globalne političke ekonomije u pouzdanom društvu iluminata iz lokalne birtije,
treba nam za niskoprofilno & brzoklizno uvlačenje v riti razne,
treba nam za bijeg u ovaj paralelni net-svijet
gdje smo tak neodoljivi, druželjubivi, omiljeni, sveznajući, svemoćni, velevažni
i ah-tako-talentirani da u pravilu i sami povjerujemo u to.

Doba je stezanja pojaseva, urušavanja stupova, uzdizanja stupidnosti;

ljubav je tek rudimentarna izraslina na srcu/mozgu/duši/ostalim spolnim organima našim, koja samo smeta zdravoevolucijskoj pretvorbi suvremenog potrošačkog majmuna u još većeg.

Riješimo je se, dakle, kao što se instant rješavamo celulita, bora, ćelavosti, dlakavosti, manjka cica, viška guzica, starih auta, supružnika, prijatelja;
ča će nam to životinjsko prenemaganje u sezoni parenja, kad se parit može sasvim solidno i za pare. Ili za uzdarje bilo kakvo, u zgodan čas (s)kupljeno s kolca i konopca.

Osnovnu svrhu današnjeg praznika ljubavi prepustimo mačadiji, ajmo mi radit nešto pametnije.

Samo časak da stavim leće, pa idem i ja.


Hmmm....čekček, kakve su mi to zjenice? Eliptične?!
I nokti, malko predugački, nekako udičasti...zabloga, otkud te šarene dlake, pa jučer sam pokosila one moje dvije-tri uobičajene nevoljnice....ajmeee, a zubi! Ti očajno oštri očnjaci!!!
Mmeissovo, pretvaram li se u majklđeksona, ča je ovo???

Okej, okej, smirit ću se...samo me malo počeškaj tu...aha, tu, da...i tu, daddada, ispod brrrrade....može i iza uha, baš je dobrrrrro....sad bih se s guštom prrrrotegla prrrrrred kammmin i prrrrrrrrrela uz vatrrrrrrrrrricu, mmhmm.....mmmmmm....mmmmmmm. Mijau.
Mijau?



Mijaaau!!!