MiniMaxine

(...ne zgražajte se nad konzumacijom kukaca, ovdje se ipak radi o čokoladi...)

Kod GeTe niču klice
kod mene ljubičice
u deBilli uskršnjih jaja prepune police

ah
nije li lijep ovaj svijet
ovdje potok, ondje cvijet
tu i tamo 'vaka panorama...



...blago nama .

I to je to, čiča-miča, gotovo.

P.S. Evidentno mi nije do pisanja, ali još mi je manje do beskonačnog skrolavanja po starom postu
(kao i vama, pretpostavljam)
eto, zato stiže ovo čisto zlato
fini & friški post-glupost, jeeeeeeeeeee.....

...........navali, narode !!!

(Jer
pitala bih ja vas svašta
uzvišenog, mudrog, hitnog
za planetarnu evoluciju i revoluciju bitnog
recept za petit beurre kremšnite, na primjer
pa kako skinuti mrlje od hrđe s ručnika
koje su perilice/sušilice najefikasnije
što je za vas prijevara
počistite li zaista prvo pred svojim vratima
eventualni snijeg or šporkice brijeg
pometete li ponekad prašinu pod poslovični tepih, makar i perzijaner bio
volite li Bacha i Baracka Obamu
jeste li k'o klinci više slušali tatu ili mamu
koji će nam moj ovaj bizarni binarni net-svijet at all
je li i onaj drugi uglavnom isto samo fol
i zašto
i još neka seriozna, zrela mišljenja und dijagnoze
ali u ime vedre vremenske prognoze
baš neću;

samo naoblače sreću
te puste upitne rečenice
na koje ionako dobijemo još upitnije odgovore

ter rekoh onoj znatiželjnoj s druge strane ogledala
ne budi budala
Alisa draga
ne dotiči teške teme ni lake muškarce, dovraga
pamet u glavu
ili bube, svejedno
glavno da glava nije prazna
(mada ni puna nije blagoslov, prije kazna)

...ooo, gle, gle, haha.....zagrada!!!

Hoćemo li još jednu? Zatvorenu?
Hoćemooooo!
Ajmo onda, ča čekamo?! Da bube zatrube???
Okej, još to...



...i zatvaramo)

P.S.1. oliti slovo-dva umjesto apdejta;

ekipica
jednom jedan lijepo reče:

Vrijeme teče
život je kratak
guska se peče
meni će batak.

Al' nije guska stonoga.....zato požurimo, zaboga!!!

P.S.2., jerbo ps jedan važi za prvi mjesec

Ne pada mi na pamet pisati novi post, samo sam došla poviriti š'a ima kod vas .
Kod mene - sve pod kontrolom
bube su i dalje gdje im je i mjesto
hehehe...

Sidro
u snijegu...



...strijela
u snijegu...



...u gradu minusi,
komada osam .



A poprilično je zahladilo
i
između slova i mene.
Ne piše mi se više.

Hibernacija?

Jedan otkucaj srca na sat...

Dovoljno, sasvim dovoljno.
Ostaje više prostora za kobasice .



Khm, ovaaaaaj........APDEJT, daklem :

...pa makar i tu jadnu, unaprijed ozloglašenu, kriznom proglašenu, stegnutim remenima i teškim vremenima nepromašenu mille-non-piu-mille & devetu.

Tko kako, ja naopako.

Ostadoh i prije starta bez jedne od tri ključne stvari. One pod rednim brojem dva, budimo precizniji.

A sve je počelo prilično idilično.

Skupilo se bunceka pečenih, komada tri, kg isto toliko; salate francuske, salate portugalske, salate meksičke; pršutića, sirića i suharaka raznih, također multinacionalnih; lazanja bolonjez, koje nisam stigla ni prijavit; orehnjača, makovnjača, jedna kolosalna švarcvaldica (za potrebe bloga malo cenzurirana, haha) i još sto čuda odasvuda.
Sve u svemu, slatkog i slanog - po običaju - preko svake mjere, ter nešto malo kisele, no neizbježne sarme za neutraliziranje loše želučane karme.

Našlo se i zgodno mjesto za izist sve to.

Našlo se i paketa & paketića masu za pod bor.

Trebalo je samo nakrcati bijelu strijelu i gas, gas...



I nakrcalo se.

Ali od gasa ni g.
Ni na guranje, ni na psovanje; ni čut .

Bijela strijela odapela.

Ispustila dušicu oko tri i pol zapolne, 31.12., amen.
I ostavila slavlja željne na cjedilu, bez prijevoza, na cca sto milja od cilja .

(situacija je krajnje sekirativna, ajmo još jedan red ovih bengbengcrvenih stavit)



Ste povatali svu težinu situacije?
Zbrojili bunceke, pakete i ostale aspekte štete?

Ja ne.
Nisam stigla.

Jer iz "Zorroa", "Supermana", "King Konga", "Titanica" i inog edukativnog materijala znamo da se iz nevolje dama nikad ne izvlači sama
("Kill Bill" i slično uredno sam prespavljivala, falatibože )

Gnjila bundeva nekom se čarolijom
<= ovo ide čarobnjaku
pretvorila u tutnjeću crnu kočiju dobrano prije ponoći.

Već sam negdje spomenula da kod mene sve ide naopako.
Što ne mora nužno značiti i loše .



Laganini, sa 150 na sat po snijegu i ledu, u svakom pogledu sve smo više napredovali .
Iako vozač uglavnom nije gledao naprijed.
A ni volana se nije nešto držao k'o pijan plota. Ni drugih prometnih propisa baš.
Ali su zato svi ostali sudionici u prometu tih zadnjih sati stare godine bili neviđeno uviđavni, ter su se sklanjali s puta čim bi naš šole malo pribibiknuo. Ili šeretski namignuo svjetalcima.
Pogurati nekog s preticajne trake skoro nije ni trebalo; možda jednom, dvaput najviše

Tek toliko da se švarcvaldica ne rascmolji.
I nije se .
Junački je podnijela sve stresove.
Ma prava blogerska poslastica, očito. S nickovima ili bez njih .



I tako, umjesto živaca i petardi pucketala su na kraju ipak samo drva u kaminu i prskalice, otpucnuo je vrlo diskretno i čep s boce pjenušca, jedino je Tonki puk'o film onako, žešće.

Ljudi moji, ta je sirotica jaukala i vapila i nije začepila dvajsčetiri ure!
Osim na par sekundi, koliko joj je trebalo da usiše četiri konzervice slasne. Jer, naravno, poklon-paket je neophodno mam ubacit u mačku, da se ne pokvari.

I nije se



Eto, svatko je dočekao svoje, a svi skupa i tu dveidevetu.
I lepe nam je bilo; da bi tako i k letu jubilarnu desetu, uz punu bukaletu .

Istinaibog, ja još čekam ključnu stvar broj dva, jerbo bijela strijela i dalje počiva u miru tamo negdje pod snijegom.
Al' tko zna za što je i to dobro.

Otegla sam s ovim postom, a samo sam htjela reći
(da nemam vremena, naravno, i da se izvinjavam na nejavljanju)
veseloj družbi čestitara iz komentara, mejla, fejsa, esemesa:
ebeš život bez imalo stresa
ekipica, sretna nam Nova!