Marketing
TKO ČEKA, TAJ DOČEKA...
...pa makar i tu jadnu, unaprijed ozloglašenu, kriznom proglašenu, stegnutim remenima i teškim vremenima nepromašenu mille-non-piu-mille & devetu.
Tko kako, ja naopako.
Ostadoh i prije starta bez jedne od tri ključne stvari. One pod rednim brojem dva, budimo precizniji.
A sve je počelo prilično idilično.
Skupilo se bunceka pečenih, komada tri, kg isto toliko; salate francuske, salate portugalske, salate meksičke; pršutića, sirića i suharaka raznih, također multinacionalnih; lazanja bolonjez, koje nisam stigla ni prijavit; orehnjača, makovnjača, jedna kolosalna švarcvaldica (za potrebe bloga malo cenzurirana, haha) i još sto čuda odasvuda.
Sve u svemu, slatkog i slanog - po običaju - preko svake mjere, ter nešto malo kisele, no neizbježne sarme za neutraliziranje loše želučane karme.
Našlo se i zgodno mjesto za izist sve to.
Našlo se i paketa & paketića masu za pod bor.
Trebalo je samo nakrcati bijelu strijelu i gas, gas...
I nakrcalo se.
Ali od gasa ni g.
Ni na guranje, ni na psovanje; ni čut
.Bijela strijela odapela.
Ispustila dušicu oko tri i pol zapolne, 31.12., amen.
I ostavila slavlja željne na cjedilu, bez prijevoza, na cca sto milja od cilja
.(situacija je krajnje sekirativna, ajmo još jedan red ovih bengbengcrvenih stavit)
Ste povatali svu težinu situacije?
Zbrojili bunceke, pakete i ostale aspekte štete?
Ja ne.
Nisam stigla.
Jer iz "Zorroa", "Supermana", "King Konga", "Titanica" i inog edukativnog materijala znamo da se iz nevolje dama nikad ne izvlači sama
("Kill Bill" i slično uredno sam prespavljivala, falatibože
)Gnjila bundeva nekom se
čarolijom 
<= ovo ide čarobnjaku pretvorila u tutnjeću crnu kočiju dobrano prije ponoći.
Već sam negdje spomenula da kod mene sve ide naopako.
Što ne mora nužno značiti i loše
. Laganini, sa 150 na sat po snijegu i ledu, u svakom pogledu sve smo više napredovali
. Iako vozač uglavnom nije gledao naprijed.
A ni volana se nije nešto držao k'o pijan plota. Ni drugih prometnih propisa baš.
Ali su zato svi ostali sudionici u prometu tih zadnjih sati stare godine bili neviđeno uviđavni, ter su se sklanjali s puta čim bi naš šole malo pribibiknuo. Ili šeretski namignuo svjetalcima.
Pogurati nekog s preticajne trake skoro nije ni trebalo; možda jednom, dvaput najviše
Tek toliko da se švarcvaldica ne rascmolji.
I nije se
.Junački je podnijela sve stresove.
Ma prava blogerska poslastica, očito. S nickovima ili bez njih
.I tako, umjesto živaca i petardi pucketala su na kraju ipak samo drva u kaminu i prskalice, otpucnuo je vrlo diskretno i čep s boce pjenušca, jedino je Tonki puk'o film onako, žešće.
Ljudi moji, ta je sirotica jaukala i vapila i nije začepila dvajsčetiri ure!
Osim na par sekundi, koliko joj je trebalo da usiše četiri konzervice slasne. Jer, naravno, poklon-paket je neophodno mam ubacit u mačku, da se ne pokvari.
I nije se
Eto, svatko je dočekao svoje, a svi skupa i tu dveidevetu.
I lepe nam je bilo; da bi tako i k letu jubilarnu desetu, uz punu bukaletu
.Istinaibog, ja još čekam ključnu stvar broj dva, jerbo bijela strijela i dalje počiva u miru tamo negdje pod snijegom.
Al' tko zna za što je i to dobro.
Otegla sam s ovim postom, a samo sam htjela reći
(da nemam vremena, naravno, i da se izvinjavam na nejavljanju)
veseloj družbi čestitara iz komentara, mejla, fejsa, esemesa:
ebeš život bez imalo stresa
ekipica, sretna nam Nova!
Post je objavljen 03.01.2009. u 08:56 sati.