MiniMaxine

Crno-bijeli svijet protiv crno-žutog?
Možda.
Ali samo danas.

Jer danas je, na primjer, uredništvo "Glasa Istre" odlučilo ne pustiti neke boje u svoju butigu.
U znak prosvjeda protiv ubojstva kolege, odrekli su se srži od koje je dotični živio i umro - crnila i žutila.

(...nekim bi obiteljima trebalo izraziti sućut zbog života, a ne smrti njihovih članova;
ne, ne mislim na familije sa Sicilije...)

Kako bilo, jedna crna kronika, ona koja - uz osmrtnice - uglavnom i prodaje novine, danas je pobijelila:
dvije stranice, 44. i 45., ostale su prazne.
Osim sitnim slovcima ispisanog

Dosta!

Je li stvarno dosta?

Meni je.

Dosta mi je svih klasa ovog lijepog našeg društvanca.
I tajkuna i njihovih milijuna.
I daj-kuna i njihovih špijuna.
I nema-kuna i njihove uloge pijuna u šahu koji je prokockao i šahovnicu samu.

Jebite se, ovo nije moj rat.
Kao što nije niti jedan od trenutka kad prekorači granicu nužne obrane & granicu moje države.

Lijepa naša postade lijepa kaša.

Kako, oh, kako? - čudom se čudi narod ludi.

Jerbo takva koncentracija po metru kvadratnom poštenih, pametnih, pristojnih, pristala izgleda, ponosita držanja, pjevnog glasa i podobnog, poput-pahulje-snježne čistog krvnozrnčanog pedigrea (bojim se pandemije anemije, blogamu!) odavna nije viđena na ovom milom nam i općeljudskom idilom prožetom plavušastom planetu.
(poprcljivost, da prostite, ni ne spominjem; nije ovo Durexovo istraživanje, nego jedan fini blog di niko nikog ne jebe! Jel oćete da nam dođe onaj din don korleon misu držat!?!)

Tko nam onda vodu muti, a?
Oni?
E, oni.
Mamicu im crvenožutozelenovražjuagresorsku!!!
Oni su uvijek krivi.

Mi ne. Nikad. Ikad. Pa ni sad.
Bijeli smo poput bijelih stranica s početka ove štorije.
Bijeli poput vjenčanice čiste djevice Rvatce koja od trbuha do zuba i dopa ne vidi ni oltar ni popa ni mladoženju, blagoslovljena im bila ta pobožna idila.
Bijeli poput bijelih miševa koji se prošetavaju pred očima ceremonijalmajstora ove naše pijanke u kojoj se rado i pije i plaća i mača laća.

A otriježnjenja na vidiku nema.

So what, sutra je novi dan!

Neke nove novine obasjat će ga novim žutilom ispuštajući staro crnilo u naše glavice-mudrice.

Za blještave ekrane zalijepit će nas zasljepljujućom ljepotom poroka pohotnih proroka, pomodnošću kučaka, mačaka & njihovih hračaka, preplaćenošću kretena s nogometnih terena, glamuroznim glumatanjem glumica koje najbolje glume orgazam bez gumica, trenucima istine, vječnostima laži i još mnogim, premnogim medijskim marifetlucima i mediokritetlucima.

I ničije ruke neće ostati čiste.
I sve će oči ostati širom zatvorene.

Pravi neprijatelj korisnija je opcija od lažnog prijatelja;
u to ime, poslušaj.
I pogledaj dom svoj, anđele...



P.S. Ne bojte se ovog pucketanja koje čujete iz zvučnika, neće vam eksplodirati Lexus u pleksus.
To je samo krc-puc s jedne stare ploče.
Ili možda meni puca kurac tko je od njih slijedeći...