četvrtak, 30.10.2008.
...U BOOGALOO, JER TAMO NEMA ZIME. SAMO WINTER, JOHNNY WINTER ;-)))
|
Tko što gdje kako je bilo....eto, sve je već napisano. Što bih ja mogla dodati? Ha, s obzirom da je blogerski nerv očito nervozniji od novinarskog, a četiri ruke bolje snimaju nego dvije, evo jednog tipično redtapetovskog izvješća o modnoonesviještenom stanju nacije  .Djelo je to male, ali srčane blogerske delegacije koja se uz znoj i muku kroz sam pakao probila da bi blogojavnost činjenice na uvid dobila, ter nemojte ča/kaj/što zamerit glede tehničke podobnosti snimljenih podrobnosti  .Elem, daklem - nosi li se bijela boja?...tko je koga, je l' svoj svoga?...čija je štikla kamo upikla?...što je to opet letjelo u zrak - ruke, fotoaparati, mobiteli, pozivi na bis?... i još mnoge općedruštvenovažne teme, dileme & misli 21. stoljeća možete exyzžkluživno und exyzžploživno pogledati samo vi, ekipica moja draga  ! |
subota, 25.10.2008.
TIHA POBUNA: GLAS ISTRE, GLAS RAZUMA, GLAS NARODA, GLAS GLASNOGOVORNIKA, GLAS GLASAČA...OD STO GLASA, GLASA ČUTI NIJE
|
Crno-bijeli svijet protiv crno-žutog? Možda. Ali samo danas. Jer danas je, na primjer, uredništvo "Glasa Istre" odlučilo ne pustiti neke boje u svoju butigu. U znak prosvjeda protiv ubojstva kolege, odrekli su se srži od koje je dotični živio i umro - crnila i žutila. (...nekim bi obiteljima trebalo izraziti sućut zbog života, a ne smrti njihovih članova; ne, ne mislim na familije sa Sicilije...) Kako bilo, jedna crna kronika, ona koja - uz osmrtnice - uglavnom i prodaje novine, danas je pobijelila: dvije stranice, 44. i 45., ostale su prazne. Osim sitnim slovcima ispisanog Dosta! Je li stvarno dosta? Meni je. Dosta mi je svih klasa ovog lijepog našeg društvanca. I tajkuna i njihovih milijuna. I daj-kuna i njihovih špijuna. I nema-kuna i njihove uloge pijuna u šahu koji je prokockao i šahovnicu samu. Jebite se, ovo nije moj rat. Kao što nije niti jedan od trenutka kad prekorači granicu nužne obrane & granicu moje države. Lijepa naša postade lijepa kaša. Kako, oh, kako? - čudom se čudi narod ludi. Jerbo takva koncentracija po metru kvadratnom poštenih, pametnih, pristojnih, pristala izgleda, ponosita držanja, pjevnog glasa i podobnog, poput-pahulje-snježne čistog krvnozrnčanog pedigrea (bojim se pandemije anemije, blogamu!) odavna nije viđena na ovom milom nam i općeljudskom idilom prožetom plavušastom planetu. (poprcljivost, da prostite, ni ne spominjem; nije ovo Durexovo istraživanje, nego jedan fini blog di niko nikog ne jebe! Jel oćete da nam dođe onaj din don korleon misu držat!?!) Tko nam onda vodu muti, a? Oni? E, oni. Mamicu im crvenožutozelenovražjuagresorsku!!! Oni su uvijek krivi. Mi ne. Nikad. Ikad. Pa ni sad. Bijeli smo poput bijelih stranica s početka ove štorije. Bijeli poput vjenčanice čiste djevice Rvatce koja od trbuha do zuba i dopa ne vidi ni oltar ni popa ni mladoženju, blagoslovljena im bila ta pobožna idila. Bijeli poput bijelih miševa koji se prošetavaju pred očima ceremonijalmajstora ove naše pijanke u kojoj se rado i pije i plaća i mača laća. A otriježnjenja na vidiku nema. So what, sutra je novi dan! Neke nove novine obasjat će ga novim žutilom ispuštajući staro crnilo u naše glavice-mudrice. Za blještave ekrane zalijepit će nas zasljepljujućom ljepotom poroka pohotnih proroka, pomodnošću kučaka, mačaka & njihovih hračaka, preplaćenošću kretena s nogometnih terena, glamuroznim glumatanjem glumica koje najbolje glume orgazam bez gumica, trenucima istine, vječnostima laži i još mnogim, premnogim medijskim marifetlucima i mediokritetlucima. I ničije ruke neće ostati čiste. I sve će oči ostati širom zatvorene. Pravi neprijatelj korisnija je opcija od lažnog prijatelja; u to ime, poslušaj. I pogledaj dom svoj, anđele... P.S. Ne bojte se ovog pucketanja koje čujete iz zvučnika, neće vam eksplodirati Lexus u pleksus. To je samo krc-puc s jedne stare ploče. Ili možda meni puca kurac tko je od njih slijedeći...  |
četvrtak, 16.10.2008.
HVATANJE MAGLE
 Posloženi su bitni elementi potpisani važni dokumenti otključani ključni momenti ter me spopadoše neki sentimenti & eto mene, ekipica .Blog sam možda i zapostavila, ali blogere blogere ne nimalo. Troje (kaže jedan od) već pomalo bivših blogera može provesti večer i jesti i piti i veselo biti a ne spomenuti blog ma niti jednom jedinom riječju, vjerovali ili ne... (tek sam se jučer toga sjetila; oni nisu, ni danas )I što reći? Ne znam. Smješkam se i kad sam sama smiješkom nesličnim onom od-uha-do-uha, zubatom; smirenim, zadovoljnim, novim kojem riječi i ne trebaju (ali ni ne smetaju) smiješkom hvatača magle koji uživa u lovu i ulovu. Maca. Pero. Hehe..........možda se samo zaželjela pisanja  .Kategorija posta: perolaka  |
)
. 
!!!
! 
