MiniMaxine

(...jer
ljeto je
ima se kamo
i tu i tamo...)

Osoba A:
"?"

Osoba Be:
"....zzzZzzz..."

P.S. Blog.grrr opet zeza, ha? Pih...
Idi-mi-dođi-mi postovi, nestajući komentari.......da bih riječ rekla.
U to ime

ajmo, instrumental !





APDEJT ZVAN TJA......

Odlučna poput Buridanovog magarca, ne vidjeh ni Vlatka ni Zucchera;
prevagnulo je opće stanje duha koje i inače caruje na ovoj mikrolokaciji
(dijagnoza postavljena na početku posta, slikovnim prikazom potkrijepljena)

A meni, kao, žao...hehe...

Rezultat nakon bitke na Neretvi (negdje oko Opuzena):

ja : sendvič - 1 : 0

I onda opet gas, gas...u gasu je spas ...




Pa vi vidite.
Poslije 12 sati vožnje, 12 sati spavanja i 12 minuta bloganja
(...GeTe zna, njoj sam jedinoj uspjela ostaviti komentar prije neg' sam, jamesbondovski spretno, shakirala lokalni net-svijet ...)
trebalo je još i radit.



E, da.
Sva sreća, posao traje 3'20''.
Tko bi izdržao i sekundu duže u ovakvim nehumanim uvjetima?! Ajmo, da ga ja vidim!!!

Zato
obećajem
u idućem broju - ni riječi o radničkom znoju.

Samo odmor i milina.
Penjanje/spuštanje po četiristošezdesetinešto skalina pri 40 celzijevih u 'ladu
(...a Nives ni traga ...)
i slično.

(...noćno kupanje...mmmm, zakon......)

Pa-pa, ekipica!

Moram ići, mada teška srca.

Na jedno grrrrrozno mjesto, kao što vidite iz priloženog.
(...sličice nisu moje, ali poslužit će kao ilustracija vapajima mojim...)

Jer, dok se drugi na more idu hladit, ja idem radit.
(...što nećete vidjeti iz priloženog, ni u ludilu, ali vjerujte mi na riječ...)

A posao.....ah.
Još je teži nego što vam se po slikama čini.
Gotov za čas, ali zato dobro plaćen.
Znam da me razumijete, zato vam i kukam. A kome ću?

Da bi stvar bila gora, bojim se da ću imati i neka suočavanja putem. S nesagledivim & nepredvidljivim posljedicama.
Neke tzv. blogerske kavice.
A ja vam nakon kavice obavezno kresnem zajutrak. Pa doručak. Pa gablec. Marendu. Ručak. Užinam uredno. Večeram k'o da nikad nisam jela. Pa maznem nešto slatko. Pa jogurt, voćni. A oko ponoći obično pada specijalitet kuće - midnight snack, kad marljivo proučavam frižidersku arheologiju i samo mi rit viri iz njega, volšebnim svjetlom istog obasjana.
Eto.
Pa vi vidite kad ima šanse da se vratim.

Ni laptop ne nosim.
Idem radit, ne se zajebavat.

Blog ostavljam pod paskom jednog ooopasnog blogočuvara.
Ima ključ, usisavač, čarobnu krpicu, močo, pronto piumini, kleenex, durex, ma sve što treba da se ovo mjesto totalno ne uneredi dok me nema.
Pomozite mu malo ako stignete, jadno muško, ne može sve sam.

Ako vidite ovaj pareo negdje na plaži

ne znači nužno da sam ja u njemu;
dakle - pitajte prije nego navalite s kissevima i pozzovima. Možda mi ga je samo netko maznuo sa sušila; u tom slučaju neka slobodno proradi blogerska solidarnost, bit ću vam zahvalna do...onog iksića na "izbriši blog".

Lipe moje, lipi moji.....stojte mi dobro, sjednite mi dobro, lezite mi dobro;
budite mi dobro u svim pozama, vraćam vam se uskoro s friškim nebulozama,



Hehe.
Jesam vas.
Baš ćete mi proć lišo, bez muzike.



Hehehe.

Serverina nije dala gas ni glas, ali ja hoću.

...ajde, bar vam nisam stavila autoplay za kraj...
...pusa...
...baj-baj!

...PLUS TAJ APDEJT, JELTE...
oliti
sorry, ekipica, hehe...iako tu, još sam tamo :

(...Fizikalac, eat this ..)

E, da.

Zagrijalo, blogme, junački.

Da ne zakuha skroz
(kao u prošlom postu )
evo vam nešto slatko i hladno i m-m-m
od vaše DJ/VJ MM .

Iz emisije "Želje, čestitke i pozdravi" izdvajamo:

Dragom šjor Sponzoru želim ugodnu radnu nedjelju, ponedjeljak, utorak, srijedu, četvrtak, petak, subotu, nedjelju...
......
...i prijatno dežurstvo
uz pjesmu:

Ne dao ti mili blog
da me ovo ne dočeka
kad u 'lad frižidera tvog
stignem iz daleka

Bonaca na blogu, bonaca van bloga.

Divota.

Ne pada mi na kraj pameti talasati.
Ni soliti istu. Ni sebi, ni drugima.

Čemu?
Jesmo li sretniji & pametniji nakon soljenja?
Ma dajte, molim vas. Da je tako, svijet bi bio pun sretnih i pametnih.

A nije. Pa neću.

Ako je nekome prebljutavo, neka slobodno pusti mašti na volju i zamisli da sam tu, malo niže, natipkala ultragigamegauhhh slana slova.

O smislu života i svega.
I besmislu istog & sličnog, kak' se šika ak' si guba.

O sudbi kletoj koja vazda spegla speglane.

O vremenu kakvo je bilo dok smo ga imali, a kakvo više nikad i nikome neće i ne može biti, jer nakon naše mladosti und radosti nitko nema pravo na išta slično, iole spomena vrijedno.

O svijetu koji je 'oš'o, ljubi ga majka, u tri prekrasna prikrajka.

O ljudima koji se nabacuju drekom na druge, stojeći do koljena u svom,
i koji
pod A:
- drsko petljaju po tuđim životima, pažljivo ne raspetljavajući omče oko vlastitih vratova;
pod Beee:
- suvereno vladaju svim znanjima i vještinama ikad igdje spomenutim, osim onih za koje su plaćeni;
te se, pod visokim Ce:
- općenito uzevši, vrlo ljubazno/prijateljski/velikodušno ponašaju. Prema sebi. I sebi sličnima.

O neprijateljima strašnim. I prijateljima još strašnijim.

O šoldima, ljubavi, moći i kako ih se domoći.

O tome kako je politika kurva, popovi lopovi, Seve reve, a Bill Gates garant ima veću pemziju od mene koja uplaćujem sve sve stupove, uključivši i one na vijaduktima autocesta lijepe li nam naše.

O tome kako je šteta što ljeta više nisu ljeta, a ni zime ne zaslužuju svoje ime.

O tome ča je bilo i čega više ni i koji moj ima 'vako upržit u sedmom misecu, nekad nije tako pržilo u našim sedmim misecima, jerbo kad smo mi bili mali/mladi/na vlasti znalo se ča je red, rad i disciplina i nije bilo mrdanja ni sprdanja, blogamupoljubim.

O tome kako neka-tamo-ja baš prekrasno und premudro zborim i očekujem da me se čita i pročita između redaka, jer sam si onda ful pametna i maČka s velikim, tvrdim Č, a tupsoni nek' pišu slova za raju, kad bolje ne znaju.

O tome kako neku-tamo-mene glede & unatoč baš nitko ne razumijeee-e-e. E.
Zato jer sam sva tako prirodno predivna i prevrijedna i too sexy for Milan, New York and Japan i ful pametna i maČka s velikim, tvrdim Č i prekrasno und premudro zborim, ter očekujem da me se kao takvu čita i pročita između redaka; no na vidiku, na neprežaljenu žalost moju, nema više tak kvalitetnih čitatelja međuretčanih (po mogućnosti muškog roda, jer sve drugo je luk i voda), očiju sokolovih, pameti bistre & brze poput gorskog potočića, ljepote neupitne, srca mekog k'o duša i onog u gaćama tvrdog i velikog k'o moje čuveno Č. Pa su mi krivi svi koji nisu Onaj Pravi.
Mister Pravi, daj se javi.
Isključivo ozbiljne ponude predati oglasnom pod šifrom "Traži se dečko. Da mi ne uđe bar dok ne operem suđe, jer ja sam savršena dama/djelatnica/domaćica/ćerca/supružnica/majka/neradodajka."

Eh, da. Tako bi trebalo soliti.
Angažirano, aktualno, artikulirano.

A trebalo bi ostavljati i kvalitetne komentare ponaokolo, koje bi kvalitetni procjenitelji komentara jednako kvalitetno procjenjivali uz zdušno povlađivanje svojih kvalitetnih sukomentatora-procjenjivača, ofkors oflajn & of d rekord.
Nemojte se sad lijevom rukom križati, ekipica moja; fakat ima takvih.
Kojih uopće nije briga za ljudsko biće iza piksela.
Nego samo za to hoće li im kvalitetan komentar krasiti neusporedivo kvalitetniji blog.
I svašta će vam kvalitetnoga javno natipkati, no drvlje, kamenje, otrov i žuč vidjeti će samo odabrani, iza kulisa koje skrivaju mračne beskraje takvih ambisa.

Bila sam beskrajno sretna dok to nisam znala.
A sad sam beskrajno sretna, jer znam.
Da k takvima ne spadam .

I tako, sva sreća što mi se soliti ne da; a ni začinjati drugim začinima, ni načinima.

Jer, ekipica, ljeto je.
Sezona kiselih krastavaca i bonaca.
Big blue bonaca.

Bonaca na blogu, bonaca van bloga.

Divota.

Odlepršali smo kud koji mili moji; ja, kao što vidite, samo s vrapcima na livadu, u velegradu.
Pa u kadu .
Pa sa sjevera na jug.
Pa, bloga mi moga, uskoro i južnije od toga.
Pa sve ovo nanovo.
I pa-pa, proći će i ovo ljeto.

A ča ću drugo kad sam jedna površna, lakomislena i poslovično lijena didžejica/vidžejica koja povazdan pušta bizarne pjesmice i lijepi sličice u svoju slikovnicu i kronično nema vremena za niš .

Oj, jadna mi mati, po meni se ništa neće zvati .

I jadna mi ja, gren ća.
Makar me buldožerom sklanjali nakon netom polizane hrpe sladoleda
Moram u dekicu, u planu je uranak.
I majstoriranje .

P.S. Javim vam se čim majstori odu.
Šjor Klima i šjor Struja .