ponedjeljak, 21.01.2008.
Opasne veze
 Ne, nije riječ o onim vezama. Mada jedne ne isključuju druge  .Ne znam da li se veseliti ili ne, ali danas me sustiglo još jedno prokletstvo našeg doba. Nakon telefona, mobitela, dvorišnih vrata i srodnih Sezame-otvori-se čudesa, eto meni i wirelessa, internet wirelessa. Sad sam k'o Bond, James Bond. Šuljam se po kući s laptopom Acotom u naručju i isprobavam sve zakutke i skrovita mjesta. Ima veze - nema veze. Zurim kroz prozor u susjedstvo prodornim x i gama pogledom, ne bih li ustanovila je li se čije dijete zakačilo na moju tajnu vezu i čija majka crnu internet-vunu prede mojim nevidljivim T-com nitima. Svaki prolaznik je sumnjiv, držao ruke u džepu ili ne. Manijak jedan manijakalni (pre)potencijalni. A ne, ne bojim se ja da će izvaditi onu stvar, a-a. Nego onu drugu. BlackBerry. Možda baš sada nemarno zviždučući surfa mojim valovima, dablogda ga poklopili i potopili. A i ukućanstvo me mori. Nema se kad spojiti na mail, nego baš kad ja skidam "Laku noć, Hrvatska". Pa stvar traje i traje. Kad bi bar sve tako trajale i stajale k'o smrznuti video na Jubitou, tja. S mobitelom oko vrata, telefonom v žepu, Acotom u zagrljaju - ekipica, idem ja. Moram. Otkačit ću ako mi se još netko zakači. Ostali su još za ispitat vrt, drvarnica, garaža i šumica iza kuće, a već mi je pao mrak. Na oči. Pssst... 
|
)
. 
!!!
! 
.