Marketing
Opasne veze
Ne, nije riječ o onim vezama.
Mada jedne ne isključuju druge 
.
Ne znam da li se veseliti ili ne, ali danas me sustiglo još jedno prokletstvo našeg doba. Nakon telefona, mobitela, dvorišnih vrata i srodnih Sezame-otvori-se čudesa, eto meni i wirelessa, internet wirelessa.
Sad sam k'o Bond, James Bond.
Šuljam se po kući s laptopom Acotom u naručju i isprobavam sve zakutke i skrovita mjesta.
Ima veze - nema veze.
Zurim kroz prozor u susjedstvo prodornim x i gama pogledom, ne bih li ustanovila je li se čije dijete zakačilo na moju tajnu vezu i čija majka crnu internet-vunu prede mojim nevidljivim T-com nitima.
Svaki prolaznik je sumnjiv, držao ruke u džepu ili ne. Manijak jedan manijakalni (pre)potencijalni.
A ne, ne bojim se ja da će izvaditi onu stvar, a-a.
Nego onu drugu.
BlackBerry.
Možda baš sada nemarno zviždučući surfa mojim valovima, dablogda ga poklopili i potopili.
A i ukućanstvo me mori.
Nema se kad spojiti na mail, nego baš kad ja skidam "Laku noć, Hrvatska". Pa stvar traje i traje. Kad bi bar sve tako trajale i stajale k'o smrznuti video na Jubitou, tja.
S mobitelom oko vrata, telefonom v žepu, Acotom u zagrljaju - ekipica, idem ja. Moram.
Otkačit ću ako mi se još netko zakači.
Ostali su još za ispitat vrt, drvarnica, garaža i šumica iza kuće, a već mi je pao mrak.
Na oči.
Pssst...
|
Post je objavljen 21.01.2008. u 22:29 sati.