MiniMaxine

Dobro došli u moj vremeplov.

Danas vas vodim u nešto sasvim osobno.

Neke od vas vidjela sam uživo, s nekima se čujem telefonom i tipkam SMS porukice, neki susreti se još dogovaraju, a sa mnogima od vas zbližila sam se preko maila i chata. Način prenošenja dobrih vibracija zaista nije presudan, važan je sadržaj.

O meni ste saznali puno toga, postovi i komentari govore dovoljno, a one karike koje nedostaju lako ćemo dodati zajedno.

Danas vam dodajem još jednu, sjećanje iz mog osobnog albuma.

Praznik je, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a ujedno i 12. obljetnica obilježavanja akcije "Oluja" u Kninu.

Moj vremeplov vodi vas točno tamo.

Tog 5. kolovoza 1995. godine na jarbolu kninske tvrđave zavijorila je hrvatska zastava.

Hrvatska glazbena unija uključila se u svečanost proslave oslobođenja Knina, i naravno da je i naša riječka delegacija sudjelovala u glazbenom dijelu programa. Ne, nisam pjevala, tada se još nisam amaterski bavila pjevanjem kao sada, ali moje riječi pjevali su drugi. Pacifist sam po defaultu, a moj izbor je ljubav, a ne rat.

Međutim, ponekad ljubav nije dovoljna.

Pjesmom protiv mržnje...možda vam zvuči naivno, ali tako je bilo.

Svatko se brani kako najbolje zna i umije, ovo je bio i ostao moj izbor.

Svi se sjećamo gdje smo bili u tim olujnim vremenima, sjećanja su bolna i teška, ali od njih niti možemo, niti znamo pobjeći.

Noću, iza zatvorenih očiju, prolaze tamne slike i misli.

Danju gledajmo u sunce.

Slike koje želim podijeliti s vama su dnevne i osobne.

Ja sam najveselija pesimistica na svijetu i takva nastojim ostati, mada to nije urođeni dar nego nešto za što se često trebam izboriti, kako sama sa sobom tako i s ostatkom nerazumnog svijeta.

Slike su stare, nisu digitalne, ali ipak su najpouzdanije gorivo za ovaj vremeplov.

Otvaram vam svoj album sjećanja.



U Šibeniku, čekajući polazak autobusa za Knin




Kamene skaline...





...vode do vrha kninske tvrđave.




Dio riječke podružnice HGU na tvrđavi...




...pod zastavom. Da, onom zastavom .





Jedina slika s koncerta, na žalost...mjere osiguranja bile su jače od namjere.




Ibrica Jusić plus pas, kako i sam kaže u jednoj pjesmi.




Može se i bez minica i bez štiklica i bez trunke šminke, ali bez smiješka ne .


Naša pjesma nadjačala je zloslutnu grmljavinu okolnih brda.


Po izboru vaše DJ/VJ MM, za vas danas - nešto sasvim osobno:




Ne žalite mi se na kvalitetu snimke, ovo je ipak samo vremeplov !


Za kraj, nešto što nema direktne veze s ovim postom, ali itekako ima veze sa pojmovima kao što su pravo, pravda, jednakost, zakon, ljudskost, solidarnost...

Preuzimam štafetu od Zitte:

PODRŠKA
OVIM PUTEM IZRAŽAVAM PODRŠKU PROSVJEDNICIMA NA ZAGREBAČKOM JANKOMIRU.

Štafetu predajem svima koji dolaze na ovaj blog,