Marketing
Nešto sasvim osobno: Knin, 5. kolovoz 1995. - vremeplov
Dobro došli u moj vremeplov.
Danas vas vodim u nešto sasvim osobno.
Neke od vas vidjela sam uživo, s nekima se čujem telefonom i tipkam SMS porukice, neki susreti se još dogovaraju, a sa mnogima od vas zbližila sam se preko maila i chata. Način prenošenja dobrih vibracija zaista nije presudan, važan je sadržaj.
O meni ste saznali puno toga, postovi i komentari govore dovoljno, a one karike koje nedostaju lako ćemo dodati zajedno.
Danas vam dodajem još jednu, sjećanje iz mog osobnog albuma.
Praznik je, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a ujedno i 12. obljetnica obilježavanja akcije "Oluja" u Kninu.
Moj vremeplov vodi vas točno tamo.
Tog 5. kolovoza 1995. godine na jarbolu kninske tvrđave zavijorila je hrvatska zastava.
Hrvatska glazbena unija uključila se u svečanost proslave oslobođenja Knina, i naravno da je i naša riječka delegacija sudjelovala u glazbenom dijelu programa. Ne, nisam pjevala, tada se još nisam amaterski bavila pjevanjem kao sada, ali moje riječi pjevali su drugi. Pacifist sam po defaultu, a moj izbor je ljubav, a ne rat.
Međutim, ponekad ljubav nije dovoljna.
Pjesmom protiv mržnje...možda vam zvuči naivno, ali tako je bilo.
Svatko se brani kako najbolje zna i umije, ovo je bio i ostao moj izbor.
Svi se sjećamo gdje smo bili u tim olujnim vremenima, sjećanja su bolna i teška, ali od njih niti možemo, niti znamo pobjeći.
Noću, iza zatvorenih očiju, prolaze tamne slike i misli.
Danju gledajmo u sunce.
Slike koje želim podijeliti s vama su dnevne i osobne.
Ja sam najveselija pesimistica na svijetu i takva nastojim ostati, mada to nije urođeni dar nego nešto za što se često trebam izboriti, kako sama sa sobom tako i s ostatkom nerazumnog svijeta.
Slike su stare, nisu digitalne, ali ipak su najpouzdanije gorivo za ovaj vremeplov.
Otvaram vam svoj album sjećanja.
U Šibeniku, čekajući polazak autobusa za Knin
Kamene skaline...
...vode do vrha kninske tvrđave.
Dio riječke podružnice HGU na tvrđavi...
...pod zastavom. Da, onom zastavom 
.
Jedina slika s koncerta, na žalost...mjere osiguranja bile su jače od namjere.
Ibrica Jusić plus pas, kako i sam kaže u jednoj pjesmi.
Može se i bez minica i bez štiklica i bez trunke šminke, ali bez smiješka ne 
.
Naša pjesma nadjačala je zloslutnu grmljavinu okolnih brda.
Po izboru vaše DJ/VJ MM, za vas danas - nešto sasvim osobno:
Ne žalite mi se na kvalitetu snimke, ovo je ipak samo vremeplov 
!
Za kraj, nešto što nema direktne veze s ovim postom, ali itekako ima veze sa pojmovima kao što su pravo, pravda, jednakost, zakon, ljudskost, solidarnost...
Preuzimam štafetu od Zitte:
PODRŠKA
OVIM PUTEM IZRAŽAVAM PODRŠKU PROSVJEDNICIMA NA ZAGREBAČKOM JANKOMIRU.
Štafetu predajem svima koji dolaze na ovaj blog,
Post je objavljen 05.08.2007. u 01:47 sati.