MiniMaxine

Dakle, ljudi moji, kakav vikend!

Oj, blože & bože moj, ne ponovilo se.

Ipak sam ja jedna teta u godinama i PMS-u, živci mi nisu što su nekad bili, a ni tad nisu bili bogzna ča ...

Šou je krenuo u subotu, a nije bio ni ples ni pjesma sa zvijezdama jer je termin bio jutarnji, uz prvu kavicu .


Prvo i prvo, na ovaj brižan blog uletila je BAKTERIJA


Imate je od početka tu desno u boxu, znam ja nju jako dobro i bilo je samo pitanje vremena kad će iskočit i što će prouzročit.
Zaslužila je poseban post i ja ću joj ga priuštiti, samo još čekam da se pokaže u punom svjetlu. Čisto sumnjam da je ovo kraj njene predstave, jer kad krene s prenemaganjem to obično ne traje samo jedan vikend.

Dakle, hakiralo mi blog

Srećom, nakon što sam se isplakala Mudroj (neću vas linkati još neko vrijeme da bakterija ne skuži s kim se družim) a ona me uputila da bacim oćadu na Blog.hr naslovnicu, krenusmo u akciju Haker-eliminator po uputstvima.

Naravno, glavni terminator i haker-eliminator bio je mužić, jer su se meni toliko tresle ruke da sam ostatak dana jela isključivo suvu 'ranu, mada mi nije bilo ni do toga.

Ma nije mi bilo ni do čega .

Nemam ovaj blogić ni dva mjeseca, a vezala sam se za njega i za vas više nego što sam očekivala.
Da opet citiram nonu - ni oltarića bez križića, evidentno.

No, krenusmo dalje, cookies smo potamanili brže nego kutiju Domaćice (a jako, jako smo brzi u izjedanju iste , da postoji Olimpijada imala bih medalja k'o Janica), promijenili lozinku, izbrisali hakerov post i svi veseli, sve O.K.
Nadam se da nitko nije ostavljao čudnovate komentare ponaokolo pod mojim nickom i to bi bilo to.
Nije bio neki jako hudi haker, rekao je što je imao i otišao .

I ja i blog - k'o bog!

Sutra je novi dan i nova srića, pa opet na ćakule po blogovima, pomislih ja naivna kakva već jesam .

I pravac krpice , ne bih li spriječila taj glupi dan da nastavi svoju revijalnu rabotu .

Kad odjednom....


CRASH!!!BOOOOM!!!BANG!!!BANG!!!BANG!!!


Nebo je palo na zemlju.

I još nije ustalo, mada ja jesam, već dvaput od tada.

Grmilo/sijevalo/pljuštilo/stolice hitalo po terasi/gađalo ledenim kuglicama/grmilo/sijevalo/pljuštilo itd. cijeli božji dan.

Sve šajete nebeske odlučile su imati nedjeljni šou istovremeno.

I jesu, vrag ih zel & strel božja ih ubila

Priznajem pred svima, plašljiva sam k'o mali zeko.
177,5 centimetara u vis ne čini vas automatski ženom-stijenom.
U mnogim situacijama ja jesam žena-stijena, ali prirodne nepogode ne spadaju u te .

Od čvrste stijene sitan pijesak posta. To je prirodno i u prirodi.

U mojoj prirodi je da čvrsto zabijem glavu u nečvrst pijesak, a rit nek se snađe kako zna i umije .

Da se vratimo na naslov -di je 'ko bija kad je grmilo?

He, he, slika vam zorno prikazuje da je Tonka pronašla najčvršći i najnoviji zidani element u kući.

Slika vam ne prikazuje da je mužić zvani haker-terminator spokojno lupkao po svojoj tastaturi cijeli božji (božji?! pfff...imala bih bogu štošta pripomenuti glede svetosti te nedjelje) dan.

Ja sam prvo iščupala iz zidova sve osim plin/voda instalacija i armature, te brže-bolje šviknula s mozgom da ne patim više, jer su moje patnje pri potresima, poplavama, olujnim nevremenima, požarima & co. nemjerljive.
Koristi od mene nema, zato mozak - baj, baj

Kad je bilo očito da će i struja reći baj baj, zaključih kako tako više nemere pa nemere.

Upalila sam svijeće po cijeloj kući.

Jučerašnje pilence došlo je k'o naručeno uz hladnu salatu, juhica se grijala na lelujavom plamenu šparheta.

Htjela sam predložiti terminatoru da dohvati tamburu i udri brigu na veselje, no on je već krenuo razveseliti Tonku, pa su zaigrali mali nogomet na dva golića.
Tonka uvijek brani ulazna vrata, odlična je golmanica i zovemo ju Pletidlaka u čast Pletikosi, naravno. Mogli su komotno igrati i kamena-s-ramena po novim pločicama, bilo bi mi fakat svejedno .

Zato jer sam ja, ne budi lijena, napunila kadu da je pjena kipila po podu, upalila svijeću, prosula mirisna ulja i uronila u vodeni svijet. Slika, naravno, ni to ne prikazuje , a ča ste mislili ...

Izronila sam nakon dva sata .

Bilo mi je divno .

Inače uvijek negdje jurim/žurim, ali bez struje ne možete ne znam kakve velike poslove odrađivati, pa eto ...
Junački sam proplivala kroz olujno nevrijeme i isplivala živa, zdrava & vesela iz biblijski grdnog potopa .

I vi sad recite da nisam najveselija pesimistica na svijetu !!!

Prođe noć, dođe dan, a dok vam ovo pišem, pokazuje se i sunce na prozorčiću .

Jes' da me Tonka probudila u pet i pol, ali vjerojatno je samo kao Noina golubica htjela provjeriti je li opći potop protutnjio i ima li kakav komad zemljice za iskopavanje, hm, one rupice kakvu svaka poštena mačka teži iskopati u svom ili tuđem vrtu .

Momentalno vrtim hrpe robe u mašini, slušam muziku, veselim se po blogu jer napokon ne grmi i općenito podebljavam buštu našem Elektroprimorju na sve mile načine za koje sam jučer bila uskraćena .

Gledam u vrh Učke k'o baba u grah i gatam dokle će ova idila.

Znam da neće dugo, zato vas brzo pozdravljam & želim svima ugodan dan, bez neverina i bakterija.

Vidimo se uskoro,

kad ne bude grmilo & sivalo,