[tu pa tam]
srčane komunalije.
somehow I will survive
my heart keeps learning
don't know which is worse
but one thing that I know
truth hurts
ono. prolom oblaka na dioptriji +3.75
:)
baja emocija prevrnjena. kao da me komunalije kažnjavaju.
u napetom iščekivanju novog smetlara sa pristojno upakiranim sranjem koji će puniti baju i onda je ko dijete sav heppi srušit.
svako ima pravo na loš ili dobar dan u godini.
ja sam izabrala kategoriju "loše".
ma.
jebeno strjeljaštvo. drito u srce.
pogled se zaljepi i sadistički se hrani iako je štetno.
zašto toliko uživamo u patnji svjesno?
valjda ni vidno polje nije bilo sigurno.
i okolni glupi glupi ljudi koji govore da je oke osoba.
nek je i reinkarnacija princeze diane u lošem ljudskom odjelu.
za mene je predaTor.
* velika je satisfakcija nekog uštipnut do boli da i ti znaš da ga boli. jer bi ubila*
opet drito u srce.
ne živim u izdubljenom neboderu šumske jagode. imam 1. 72.
i nisam always uložak da se ne vidim iz profila.
zrak. zemlja. zrak.
jedan pozdrav ne ubija.
ne nakon svega što se skupa proĐe.
stara krava / nova krava?
sa 19 se i ne osjećam tako staro.
nije zbog osoba kolko ponašanje.
i činjenice da je netko krenuo dalje.
a ti si i dalje na istom mjestu.
koprcaš se ko one bube koje padnu na leđa i nemogu se
uspravit.
sebičnost? vjerojatno. dobro je dok sam toga svjesna.
zaostale emocije? vjerojatno. nije dobro da sam toga svjesna.
al jebiga.
ajmo dalje.
napišite što više ¤di endovaž na stranim jezicima.
ejmen.
totalno posrano. taj zračni prolaz kraj mene bio je jednak putovanju govana kroz kanalizaciju.
i onda neka želja za brisanjem svih brojeva.
nije da se znaju napamet al je nekako psiho sugestija da je ta osoba dalje čim nije u mobitelu.
ma. blejm it on d reJn.
*želje i pozdravi* ¤slobodno nabacite vlastite želje i pozdrave¤
i hvala pernatki koja je lolu krstila u janu:)
"svaki vaš osmijeh nam je bitan" zaposli se u tmobajlu.
i hvala jeleni i hodakici koje se slušale i trpile priče o kraljevskoj obitelji i pustolovine princeze dijane.
i hvala maji/hohi i jeleni koje su me vukle da se ne odvuČem tamo. jako jako hvaLa.
i samo pozdrav susedu ošišaNom:) ja bi rižu.
+ kao ovo je optimističčni dio jer ima smajleva. e pa izgled VARA+
jor rojal hajneS, bluberri
i never felt so bad before
never never before
vule vu vule vu vule vu pate. vule vu pate. pate avek mua.
kiša. nije purpurna ko ona od princa al je ona klasična seljačka.
go away you stupi rain. or i ll overdose myself in my vein. or i ll find you and bring you pain.
busevi po kiši 1) mirisi : mix kiše/ starih ljudi/ vrećice sa placa / mokri kišobrani/ dahtanje loših zadaHa.
2)ljudi: žiwČani/ znojni/ smrdljivi
3)zašto znojni?: jer čim su vani kaplje mokre vode koje zoran vakula je odavno nazvao kišom- e onda se svi prozori hermetički zatvaraju
4)zašto baš hermetički?: e pa. priča potječe od stare legende da smo svi mi produkt kraša i da nam par kapljica kiše u dobroj kombinaciji sa ZRAKOM može nanijeti štetu.
i je li loše osuđivati nekoga da je mrtav po karakteru ako ne briše stakla u busu iako provede 30 minuta blejeći kroz zamagljen prozor i ne vidi ni penisa?!!! ne kužim. maike mi ne kužim.
ja ga ko mali nigeri u nju jorku u 60ima, ko na onim stolčićima, izglancam ko jaje.
kako te ne može zanimat di se voziš ni di si šta si ?!!
i netko me pitao da kako mi kišobran može smrdit po kiši.
htjela sam pribjeć nasilnim mjerama guranjem nosa u kišobran.
al smrdi. stvarno.
imam 20 bonova za besplatnu kawu u onoj šugavoj prodavaonici kawe na žabici.
očeve male kućne čarolije: kako skresat kućni buđet?
* nabavi djetetu 20 bonova za besplatnu kawu*
neki to vole bez okusa.
na.
što je požrtvovnost? kad odlučiš psa pustit u kuću jer pada. a onda mu dopustiš da ti izrazi zahvalnost tako da ti skoči na piĐamu.
što je /ne/logičnost?
kapati kapi za uho, koje nakon šta kapneš-tvoje uho ne upije u slučni kanal ili napoji bolesno srednje uho sa tim, nego čim ispraviš glavu ono se vrati van. ?!
možda one male francuske stanice iz one serije o ljudskom organizmu upravo u tom trenutku putuju u moje uho onim brodovima i sa kabalima hvataju kapi koje ja uljiem i zaljevaju srednje bolesno uho prije nego ja ispravim glavu.
vule vu pate avek mua?
end aj vander. vaj vaj vaj vaj vaaaj,
:)
!!!!!
i sprdam se ja kako sam u ovih mjesec sve moguće oblike blažih bolesti prošla.
i sprdam se ja. i sprdam se " ajme! nisam još imala upalu uha! * tu sam još nabacila sick smijeh ko -haha- koa fora, ful da će mi se to sad desit*.
i ko lažeš melita efekt. evo jane sa upalom srednjeg uha.
mogla bi provalit: " ajme! zamisli jani netko pokloni par milja kuna" :)
trčala sam na hitnu i zbog izvrsnog fukncioniranja i zalaganja i objašnjenja medicinskih sestara na hitnom traktu. optrčala sam cijelu riječku bolnicu dva puta sa svim mogućim klinikama i poliklinikama. tražeći pomoć za fakin otorinolaringologijom. čak sam zašla na odjel psihijatrije.da bi me tek na odjelu za porodništvo uputili di spada.
naše zdravstvo se još jednom pokazalo čistim govnom. sve zgrade smrde. katastroFiČno.
dakleM. upala uha. majka sve moje bolesti objašnjava tako da kao vsaka bajka počne: to ti je zato jer pušiš. a kada pušiš slabi ti imunitet. a kada ti slabi imunitet dešavaju ti se sraNja. i onda se nadoVeže na probLem. hodakica i ja smo ustvrdile da kada čuje za upalu da će sliedit objašnjenje da mi je dim cigarete kojim slučajem ušao u slušni kanal i onda se otrovni sastojci reagirali na osjetljivo srednje uho koje se upalilo zbog velike količine nikotina. lol:)
žeNa je stvarno hodajuća propaganda za antiPušenje. moju doktoricu e pokušala nekim psihološkim metodama uvjeravanja uvjerit da sam ja alergična na dim cigarete.
ok. neznam koliko ograničen sa prihvaćanjem realnosti treba biti čovjek da nakon 3-4 godine moje tzv. pušačke karijere. ona i dalje ne prihvaća da ja pušim i uporno misli da ću se svaki tren preobratit puna vjere u bolji život bez cigarete. nisam maloumna i shvaćam da je to štetno i dovoljno čitam da znam koje sve sastojke ima i blabla. al ako je to neka moja kriva odluka ja maike mi ne kužim šta ti tu sada imaš i možeš i imaš mjenjat. kad tad ću prestat pušit. znajući sebe kad ne budem u mogućnosti djetetu napuhat balon bez da uzmem dah nakon sekunde:) reagiram tek kada alarmira se crweno.
al neka. do kraja zadnje etape srednjoškolskog obrazovanja još ima zaključno svega toČno 22 radna dana. i ko sjedim na stolu i ko robijaš križam dane na nekom malom kalendaru do kraja.
jeBeno je sve to skupa brzo proletilo. još će mi kraj upriličit brzdej. neznam jesam li jedina koja ne voli svoj roĐeNdan? zbog neke neobjašnjive rečenice: jer je moj. :) al fino će se zalit.
kako neki reču: bit će alkića. hahaha.
a ja se spremam oživjet duh kraljevine shs sa svojim prijemnima svugdje samo ne u rijeci. ok. beograd definitivno preskačem al ostatak ex ekipe će me gledaT. i na đekinom blogu me strefilo suočavajuće pitanje koje mene stvarno previše pitaju i onda me tjeraju da razmišljam o tome. a ne da mi se. jer dok jednostavne osobe ne kompliciraju i barem otprilike znaju di bi i šta bi. ja sam ne jednostavna i koliko god sam bila sigurna u jedan izbor sada sam nesigurna u još 2-3 uz taj prvi.baaaH.
em imam nižetićovsKO proljeće u sebi. ako ste bar koji put prislijeni bili makar u busu slušat tu pjesmu ili na radiju kod zubarice, znat ćete otprilike koji je filinG. jeben. al ne u tom smislu ko da sam ja sad nekako sretna zbog ljubavi. hahah. nakon onog posta ste mislili vjerojatno da sam šenula od ljubavne boli. ne. nakupila mi se gorčina zbog pmsa pa eto produkta.
dakle. nisam zaljubljena. al ono. ko američki filmovi te veseli kad osobu koju vidiš stvarno svaki put ko grom iz vedra na ulici i ono. ostaneš paf. ili ko ja. zaboraviš da ti je stara na telefonu i da sere da nisi zatvorila grilje. a tebe boli dupe. jer si vidla super tipa. ili kad danas proučavaš doktorske švrabotine i digneš pogled jer si prepoznao specifične starke i zaboraviš da ne čuješ na jedno uho. nemam pojma ko je ni šta je al je. e to je proljeće :)
*
papa. sad će sajNfeld pa da se smjestim u krevet prilagođavajući se upaljenom uhu. svo je uspaljeno pa ne smije doticati jastuk ni ništa. nitko ga ne smije dirati jer je napeto ko da će svaki tren svršiti. nabija. možda se porađa još jedno novo uho? baš sam sa deeDee on icq komentirala da nisam se ni sjetila silnih otorinolaringoloških lekcija iz biologije i čudila se tom srednjem uhu.
isto ko kad smo se onako balavi u petom razredu smijuljili kad bi žena rekla: penis ili vagina. a nismo daleko sa smijehom ni bili kad bi upotrjebila blažu varijantu: spolni organ:)) to su bili dani.
a danas me nasmije žešće jelČini trokut sa informacijama:)) haah. ili stari kako ubije staru u pojam nakon njenog uskršnjeg sređivanja pred ogledalom. " izgledaš ko bakula" hahah. kad se približavala autu samo sam mu dobacila: " karte na pregled" pa smo pukLI. hahah.
stari mi je. al da sam oženjena s njim prolupala bi. vjerojatno bi ko moja stara počela bolju komunikaciju vodit sa psom.
sa psom koji je u depri. neznam šta mu je i ništa mi ne govori * lol*
SAJNFELD: papa!*
čokoladna jajca su zakon.
sitost je osjećaj kada nakon žderačine i pijačine na uskrs svečano si obećaš da nećeš jesti narednih par dana jer vizualno gledajući želudac ti je do pun do jednjaka i osjećaš da će ti svaki suvišan zalogaj zaglavit u ustima.
a proždrljivost je kada i nakon opisanog osjećaja sitosti uspiješ pojesti par komada orehnjače i par čokoladnih jajca i popiti još soka. baaah. i onda još i mars koji dobiješ na poklon.
uskrs. jedan po ponajboljih jer sam se od cijeli dan smijala starom koji je pretjerao sa domaćim vinom i nazdravljanjem tetinom rođendanom. i ono najtužnije: smijala sam se njemu jer sam došla do zaključka da sam ja identična kada si popijem :D dakle, potvrđeno je ono da sve ostaje u obitelji i koliko god puta koji put zaželjela osporiti činjenicu da sam ja ipak možda zamjenjena u bolnici, svako toliko na površinu isplivaju neke osobine koje se ne mogu pobiti da smo ipak htjeli/ne u rodu:)
čovjek nije ništa jeo. napomenimo da je odolijevao punom pladnju janjetine/krumpira/ i luka, već je samo slišćivao boce domaćeg vina i trudio se da mu pogled izgleda ozbiljno aka "nisam pijan" dok ga je stara ko španjolska inkvizicija sljedila pogledom. tu sam se tako fakin prepoznala:)
glumila sam da se jednom živi i najela ko idiot. već u nedostatku disanja eto ti štrudla od borovnica sa sladoledom i šlagom. disanje i dalje oteŽano. uto evo i 3 male bačvice sa domačim voćnim likerima. malo zalila u usta. stari zalio. haha. i za finiš jagode. i eto konobarice sa jajima ko da ih uzmemo onako proforme radi, jer ipak je uskrs.
stari ga je puknuo u zid i pokušao očistit. nakon intervencije moje tete jaje je očišćeno i pojedeno i stari je sjedio sa komadićem jajeta na ustima. * u ovom stanju već su mi suze išle na oči* " stari imaš komadiće jaja na ustima-reko ja. reče on: nemam." LOL:) haha.
baš mi je bio super. oduvijek sam se htjela promatrat pijana i zato ti tata hvala*
uskrs ko uskrs se pokazao ko samo još jedan onog što mrzim: tradiciju po pitanju ranog ustajanja i ceremonijalne marende s mojim prežderavanjem mladim lukom, i odlaskom u crkvu na minutu toČno. mrzim te blagdane kako ih mi organiziramo jer ispadamo narihtani ko urica. predložila sam da sljedeći blagdan si napravimo program tako da znam od kad do kad je što, složimo pauzu pa da si fino izaberem kad ću i na što ću doć. i onda se svi napjene na mene jer mene ne diraju te njihove procedure i općenito me ne dira polovica stvari ko njih.
i koji je kaco sa tim porukama za uskrs onim produhovljenim od totalno neproduhovljenih ljudi. ok. pop frend mi je poslo sms "...ovozemaljska egzistencija nek ti..blabla" al onda stižu poruke ljudi totalno idiostkih s tim nekim uskrsnim vokabularom. wtf. napiši samo sretan uskrs. ili nešto. sretno tucanje sa jajima. nešto. ispada ko da u svih nas uđe uskršnji duh. neki se prežderavaju i jedini smisao uskrsa vide u čokoladnim jajcima. recimo ja. a neki ko moj bratič umjesto da se vesele djetetu, on se veseli osnivanju kluba najvijača juventusa. eheh.
ili traženje smisla u vezi zeca sa uskrsom. to me dosta dugo već muči.
inače, oni famozni šweđani su potvrdili ono što svi i kažu: hladnokrvnost im je u krvi.
djevojke sve čudne. nezainteresirane za opće komuniciranje, čudno te promatraju. dečki: jedini koji su se činili da odskaču od svih tj. da imaju duha su bili pošveđizirani bosanci:)
totalno leden narod. užas. a i nakon što sam probala izgovoriti par rečenica iliti manjih riječi, nekako mislim da me studij šwedskog možda i ne vidi onako optimistično kao što sam i mislila:)
ljudi su po pričama istiniti: koldBladed i ono malo što sam uspjela neš saznat, njihov način života je totalna suprotnost našem načinu. i koliko god se oni činili europerizirani i jako kultivirani, ne bi mjenjala ovaj naš tzv balkanski način izlaženja / njima je nepojmljivo naše cuganje na kontu i opijanje i općenito sve to / i naše primitivne psovke gdje spajamo majku i psa. na kraju dana sam bila sretna šta živim tu di živim. jebeno sretna. :) jest da sam imala halucinacije da me pokakio golub ili da nas netko gađa sa nečim, al preživjela sam:)
btw: per je sam ja tebi rekla da je našu hohu ugrizao pas :D nije smiješno al cijeli dan mi je bila nepresušan izvor sprdnje na temu psa:) ja, znana ko maher za objašnjavanje pojmova, ljudima sam objašnjaval da ju je ugrizlo nešto: domaće na uzici :D
sve u svemu, subota navečer ljudi više manje bili vani, a ja u 22.30 zaspala tvrdim snom shrvana nepobjedivim umorom. ona vrsta umora kada nemate volje ni televiziju ugasiti a daljinski se nalazi dva prsta od vas.
btw: anonimni koji vidi bijele miševe dok me čita:) bitče uskoro promjene u proljetnom duhu, samo da skupim volje. i meni je malo dosta crnog:)
¤¤
bas je ovo neki cudan kraj
dati cu ti znak a ne vidis li
reci cu ti samo bye baby bye
pa si misli.:)
idem malo po sode bikarbone. 16.04.2006. u 23:26 | 16 Komentara | Print | # | ^
slash.dot.slash.dot.slash.dot.com
obezvrjedio mi logiku. oskvrnuo mi trud.
papaprapapa.
i maji blagdan je bilo dosadno u 4 zida, pa ko sam ja da budem iznimka. al maja blagdan nije bila spašena posjetom frendice koja joj je došla ko naručena sa kutijom cigareta i s kojom je pila piwu iako ne bi trebala i nisu gledale blentave slike na kompu i umirale od smijeha:D najviše emocija izazivaju one sa govorničkih
ustvrdak/ novoizmišljena riječ/ je taj da na slikama sa svih putovanja ima barem jedna di je neke životinja i to izričito: mačka ili mops. i da sam na svakom drugom putovanju ja sa vrećicama čaja na slici aka liječim se. poslušam li majku mogla bi to mirno obrazložit da sa pušenjem cigareta nestae vitamin ce i slabi imunitet. uzročno posljedična veza by drobnjak. čovjek koji je najbolje od svih u školi upućen u moje zdravstvene probleme i koji je izrazio zabrinutost za moje potomstvo.
čaj. jel i vas nerviraju ljudi koji su na čudu kada u kafiću dobiju šalicu i poseban tanjurić sa svim mogućim extra dodacima, pa su na sto čuda jer samo žele čaj. ni med. ni 2kriške limuna. ajde šećer. i doslovce im vidiš da im je neugodno kada im se vrećica zaplete u žličicu dok je cijede i nikako da je odpetljaju pa moraju prstima i onda te iste prste mokre i čajaste brišu u majice ili poližu.ukoliko koriste med to više liči na masakr medenim vrećicama. prvo je potrebo pogoditi pravu stranu za otvarat i onda se taj med mora iscjediti ko da je sudnji dan meda. mislim da je stvar ta da su ljudi uvjereni da ako im je već dano da ga moraju iskoristit do kraja. da smo škoti vjerojatno bi lizali vrećicu. stiskanje limuna je olimpijska disciplina. potrebno je iskustvo znati iz kojeg kuta limun neće prsnuti prema vama ni prema osobi nasuprot vas već u smjeru susjednog stola. i znati približno brzinu štrcanja limuna da ne stigne do susjednog stola.
ni piti čaj nije jednostavno ko šta sam mislila.
ni jebena ljubav nije jednostavna.
i da je živa osoba mislim da bi je ispljuskarala ko nikad nikog. toliko jako da bi imala osjećaj da kekin "šamar" pjewa samo njoj.
dovoljna je jedna rijeci
odjebi
nemam ima stotinu lica
bliži se farbanje jajašca. svaka čast jajima u boji al čokoladnim nema premca. i uskrs je izgubil čar. prije bi se veselila onim blentavim jajima velikim di bi dobila neku još blentaviju igračku i to mi je bio uskrs. a sad se svelo na prežderavanje mladim lukom i kapulom. kasnije umirem od luka al je fino dok jedem. tako mislim da sve stvari funkcioniraju u životu: dok nešto radiš je super. al čim na tren zastaneš i udaljiš se od tog nerealnog stanja vidiš da je štetno. * luk sam prenjela na neš drugo al poanta e jasna*
no dobro.
gledam u svoj pirs i mislim si jel je bilo normalno od mene bit sa suzama u očima kad sam se pogledala u zrcalo bez njega :D
onaj blentavi mađar sa superjebenim tetovažama samo ga je ubacil va vrećicu i adio... sve sam moguće situacije s njim preživjela. i on samnom. ljubili su ga i voljeli. a sad je ošo. sad bar mogu se poistovjetiti sa onom od dragovjevića:" imala je lijepu rupicu na bradi";D
sutra stavljam ring ukoliko se ne predomislim jer nisam sigurna hoće li to meni stajat. ae sara nek tvoj brader neš pametnog napravi pa mi stavi u photoshopu ring da vidim kako bi zgledala ko zpirsana tikvica:) majka misli da ću ličiti na dječaka. da sam imalo obzirna prema familji mogla sam pričekati da prođe uskrs al mislim si da je bolje da to riješe ko grupnu terapiju.
booriing.
bacam looK na kalendar. do kraja još cca 4.5 tjedna.
s jedne strane veliko olakšanje a s druge panika u upisnim redovima. di ću šta ću. cro/slo/it? u biti neću razmišljat o tome. smart. veri smarT.
arggghhh..... kad će taj petak. ti si ko metak:)
12.04.2006. u 21:11 | 21 Komentara | Print | # | ^
tReSe, Lupa, Udara....
vratilo se. samo ovaj put ko đuresik park 2 jača i neuništivija. gripa.
nekako mi odgovora biti bolesna. cijelu noć sam svakih sat vremena zabrijavala da moram zvat hodakicu da joj kažem da je martina u gradu. i tako se budila ko neki psajho. al uživala sam u onom temperaturnom bunilu dok sam se vrtila po krevetu zato što sam se podsječala na *cousin bone(ache)lessa* od cow and chicken. mislim čak da mi je bol bila i u nožnim prstima prisutNa.
opet sam pod raznim maxEndFluevima i vitaminima ce i pitajBOga što sve ne. i samo bi spavala. i sanjaLa idiotarije. totalno halucinogeni utjecaJ griIpe. podsjećam se na trainspotting kad mu mrtva beba šeta po stropu.
pred jutro sam zabrijala da čujem cvrčke. al ne. bio je to mobitel koji samo što nije riknuo ovih dana.
palila sam i gasila svijetlo jer mi se činilo da mi svako toliko labelo pada sa kreveta.
sanjala sam da se svađam sa onom ružnom babetinom iz male sirene. ona koja joj je uzela glas.
to je čak ujutro i imalo smisla jer opet ni ja nemam glasa. sanjala sam neku osobu koja nikad ne sanjam jer mi ide na žiwce jer mi kida istoimene žiwce. al to ono kad serete sami sebi.
svaka bolest ima svoj manijački apetit za nečim. ja želim jagode. one sitne šumske. ne one koje si izgledaju ko da ih je sve porodila jedna te ista nego one koje su male. nikakve. i vidiš da imaju života. šumske. ne smijem spavat cijeli dan. po noći nemam kvalitetnog društva.
a samo sam jedva čekala da škola završi. i da idem na zabranjeno. i da mamurna u subotu vodim šveĐane po opatiji i rijeci. ukoliko progutam sve propisane doze. i popijem sve vrećice čaja. možda ima šanSe. do 8 kad pijem novu turu aka ustajem se iz kreveta sa dobrim razlogom.
krejving for a sigareT.
u ovome bircu gdje skupljaju se luzeri
i necu dat' nikom da ti spomene ime
i TV cu gledat' od himne do himne
srebrni
" kančri roud tejk mi houm...."
evo i mene okupane srebrom oko vrata natraG u rijeku za koju svaki put ustvrdim da je volim čim se maknem negdje di u hotelu u sobi nema tople vode pa onda osim nužno potrebnih šampona i deke stoji i aspirin jer je nakon ledenice teško izbjeć glavobolju :)
dakle maj pipil. gastro 06-zadar.
dolazak je bio krajnje dramatikus jer sam prije samog polaska dan za danom dobivala neke nju simptome ala zub, kihanje, kašalj, dan prije natjecanja:: temperatura i kašalj, poslje kaaašaaaljčina, pa krv iz nosa, pa samo nešto iz nosa.. ali bilo je to napeto i zanimljivo sa uzbuđenjem iščekivati s kojim ću se prehladnim ili virusnim karakteristikama susrest ujutro :)
čaja u životu nisam toliko pila koliko sam dole. dok su svi na šanku u hotelu derali po nekim alko pićima ja sam već bila znana ko: djevojka koje pije voćni čaj sa medom.al eto uspijela sam sa konobarom od 50 god uspostaviti uspiješan poslovni odnos u posudbi upaljača a i skužili da je i on sa pašmana em i susjedno selo pa eto veselje:) u sobu su mi isporučene jedno 5 čajeva i doručak i moram se fino zahvalit dariji i elijani:) o želji za ozdravljenjem svjedoči o moj strana
n o ć n o g o r m a r i ć a aka apoteke!
hrana:: bogovski. bogovski. bila sam ko đorđ iz đunGle koji prvi put vidi tolko hrane na jednom mjesto a ko seljak iz rijeke kada sam skužila da se može točit piwe i vina u izobilju dok papaš. iako su mnogi sumnjali da će se i ovo pretvorit u moje jedenje riže eee ne! ovaj put sam odstranjivala krokete, darija je ribe i pašte a elijana je valjda (?) jela hehe:)) salatice i tako te proizvode:)
natjecanje bilo oke i ovo srebro je s obzirom na moje stanje milina za ne vjerovat a kad mi je sinulo: ej pa ti sad nemaš mature, samo hrvatski:: ideeeeeŠŠ! :)
ja sam feštala sama sa sobom jer koleginice iz razreda su tek čekale da to obave i čestitke dariji:). a ja sva za ekipu...
al neka! zahvaljujem maji, didi i hohi na onoj super egotrip jako meni emotivnmo pobuđujućoj poruci u petek i drago mi je da je eto netko fešto za mene;) al nema....ovaj weekend:: e to će bit!
slika proizašla iz faze liječenja u sobi 1.
i em moram zahvaliti onom zbuky profesoru koji mi je ukazao na buduće zanimanje: održavateljica liftova. tip me u panici poslao da TRČIM na 3. kat jer je netko zaglavio i sad ja ono...mislim si da će se netko udavit ili pitaj boga koji sick scenario. i ono. još sam se izgubila po tom sranju. i gledam u lift. pipam po podu da nađem neku kukicu da to otkočim i niš. vratim se ko dole a tip se pravio ko da me nikad nije vidio u životu. e ima nas svakakvih...
ali O V O teško da ću probavit. aje pogodite iz koje je zemlje dotični gospON hehe..totalno me omeo u gledanju b a r m e n a.
i ja sam se igrala barmena koji mixa e n g l i s h 5 o clock t e a ...baaah.
i tokom sva 4 dana mog bolovanja dolje. meni je samo jedna stvar bila na pameti a nisam je ostvarila: maznut blentavim austrijancima zastavice kojima su paradirali po hotelu. svako je imao svoju.
bilo bi blesavo da smo i mi imali hrvatske zastavice al eto. nemam tzv. " lastavicu".
šetnjom u gradu : uočili nj e g a... i izpirsani poster miše kovača i tipa na drogama koji je furao bebu plastik i njihao je da se uspava : D hahaha.....
kolegica darija
e sliku od eli neČe da objavi! ekskuze mua...
slika dosadnog oboljenja 2.
šeF častio ekipu sa peharom za ukupnu pobjedu na gastru:)
sve u svemu ljep ikspirijens pogotovo kad sad znam da nemam ništa za maturuuuuuu. onaj madrfakin raaaaddddd :DDDD
al mislim da samo jedno nečem prežalit:: skidanje pirsa na bradi. al neka. stavljam ring :D
paPađoRno:)
ubrizgajte mi vitaminCe direktno u srce i pustite neka se bori sa prehLadom a u usta mi natrpajte meda i pustite neka podmazuje grLo:)
sviLa. steže moj vrat. samo pogled u zrcalu i sličim si na one neke paradirajuće transvestite.
al ovo je u daleko medicinske i obrazovne strUKe.
dva dana pred odlazak u zadar di ponajviše osim slabog znanja moram ponjet i dobar glas:: jana ostala bez glasa i sada zvuČim ko da sam mutirajući transvestit sa početka prIče.
stara me odma privezala sa svilom jer navodno liječi ako te boli grLO.
napeto se očekuje jutro da se dozna da li je majka uvijek u pravu.
opis radnog stoLa: brdo papira ala mauntajn broukBek / znači čiste perverzije /. brdo maramica. zelena šalica čaja od šipka sa jednim cijelim ocjeđenim limunom bez šećera. * kronično želi vajtaMin ce*.
kutija septogaLa kojem je moguče isteko rok al dobro. bon od 5okuna za svu telad u gradu.
i neophodNO. prazan omot čokolade sa lješnjaKom. i naravno. neofen za zuB.
grlo.zub.nos. = moderna otorinolaringologija.
učit ne mogu u sebi jer sam egocentrik i najbolje pamtim kad čujem sama svoj glas.
al sam ujedno i jako straŠljiva osoba pa me sad strah i progovorit sva mutirajuĆa.
jebemu mater.
al neka. reko mi je jedan dobri dječak da će mi držat sve svoje krakowe u četvrtak, pa se i vi dragi ljudi sjetite mlade bluberri koja zvuči ko debela žena sa viškom muških hormona na sexy founu dok glača rublje. no no. :)
zna da neće niš osvojit jer nije nabrijana na pobjedu nego na odmor. i sretna je da određene tete iz škole ne idu jer bi mi osim vitamina ce morale ubrizgavati i krv koju bi mi popili.
sutra pak se nakon 2 godine moram odvajat od svoG pirsa kojeg ne mogu skinut. al samo privremeno. zbog zadra / grrrr /. nakon toga u ime toga stavljam još jedan.
danas sam privlačila pozornost po busevima. vjerojatno sam jedini biser koji se zbog kiše i neimanja svog vlastitog kišobraNa vozio sat vremena busem. i pri tom. zaspao doslovce ko klada. i tek nakon skosaja glave uslijed potpunog opuštanja u prepunom busu se osvjesti i skuži da me svi gledaju sa nekim čudniM pogledima ala " Ja Gledam Američke Filmove i Mislim Da Nemaš Di spavat ili Si Neka Uboga KOja Radi Noćne Da PLati Fax". eto. i kažu da se kod nas mafijaši ne bi mogli ko soprano liječit kod psihoterapeuta.
dovoljno je samo gledat kako te drugi vide i vidjet njihovu analizu sebe.
btw.
ono ne prepoznavanje mene osjeckane kose se masovno nastavlja. osim što jedna prof. je danas mislila da sam neka njena nova mlada kolegica /!/. što me ravnateljica nakon 4 godine nije skužila. što me od ivane dečko nije skužio i još skoro pa mene pitao di je jana. em je ona krtica blentava pitala sašu ko sam mu ja u buki.em maj frendin direst misle da izgledam ko teta đeni đoplin.
ono.
spečen mi je jezik. jer uporno si želim spalit grlo toplinom.
a i svila me guŠi. tako gej smrt. umrla je gušeći se sviLom.
a bila je mlada. i htjela je samo dočekat tih 5tjedana do kraja srednje i reć: i to sam prošla, ajmo dalje.
i sad ne zna šta piše uopĆe.
jer joj se spawa. a u ovoj kući nema reda prvorođenog. i jedinog djeteta baj d v ej. pa dok se svi izredaju ja mogu saMa ko dudov svilac napraviti novu svilenu maraMu.
odustajem.
pišat ću sutra.
papaNoche.
prividno nema smisla a smislen je do boLi.
izvadila sAm ettu james. staNje: mislim da soul nedjeljom sve opisuje.
jednom rukom tipkam i trudim se to izvesti što točnije i brže. a drugom držim vunenu rukavicu na zubu da ga grijem. jer boli.
jednom davno sam imala super nasmiješenu rukavicu sa super nasmiješenim osmijehom. al sam je negdje u gradu pustila. ne slučajno. planirano. vidim je i dalje na isTim mjestima i sa istim super nasmiješenim osmijehom kako samo rukavice to mogu.
glupo je željeti stvar koju ste namjerno negdje ostavili al bila je to ugodna zima sa tom rukavicom. bila je plitkog materijaLa. al dobra.
nemam sad trenutno nikakvih pamučnih ni sličnoIzpletenih rukavica bilo kakve vrste. pokušavam obuč bilo koju drugu. al nijedna ne paše. nije ni ona. al opet. ljudi kažu da nije dobro žalit za prošlim vremenom. a pogotovo željeti da to prošlo vrijeme postane ponovno sadašnjost.
zima je prošla. sad će ljeto. možda bi trebala počet tražit zamjenu za rukavicu u obliku sunčanih naočaLa.
mislim da ipak neču više nikad obuč nasmijeŠenu rukavicu...
¤
