[tu pa tam]
¤..that night rain street went on for miles, that night on rain street somebody smiled..¤
20ka. jedini autobus koji ti daje simulaciju puta između dva sela u ruandi.
igrom slučaja sam gledala prognozu. o da. jel je bilo spomena o kiši? o ne.
nakon keširanja 10kuna zakasnine u knjižnici i suočavanja sa činjenicom da za obranu od kiše nemam ni
ono što kišobranom zovu a traje mi , za pokucat u drwo, dosta. kvaliteta glavu čuva. ako kvalitetu platite 12kuna. bjesomučno sam gutala kapi koje su mi uletile u usta. i da. do stanice sam bila mokra i ja i moj kaput i moja torba. rekla bi da mi je žao bilježnice iz prava koja je najviše se nagutala vode. al eto nije.
smrzla sam se dok se seoski prijevoz nije pomakao i otvorio vrata a pobjesnjela rulja seoske djece ( i mene kao iznimku među njima) i predaka im...doslovce da se nije zaglavila kroz vrata 1sa1. bitno je sjest.
ulazim i dalje pod dojmom kako sam mokra i dalje u mislima shvaćajući ljubav koju osjećam prema svome kišobranu. sjedam i brišem kapi sa sebe. to bi u nekom filmu izgledalo jako sexy i privlačno al kako život nije film, izgledala sam kao plava školska spužva koja se žmiče. nakon doggy dog sušenja mahanja glavom...udubila sam se u prvu knjigu koju sam uzela sa stola u knjižnici. htjela sam biografiju jebene dore maar. al kada te netko požuruje i od srama kad žena izgovori" duguješ 10kuna"...budi kao ja i zgrabi knjigu : tanga boy. no koment. o nekim ubojstvima . al još uvijek nije svrgnula sa trona "krw na mesu jabuke". uglavnom.
željna komunikacije okrećem se iza i ubacujem se u rasprave alex i hohe kako se radi pohani sir. i čisto reda radi se raspitujem za redosljed umakanja sira.preplavila me nostalgija za pragom i 4dnevnim hranjenjem pohanim sirom na onim njihovim meals on wheels:))buahaha ( kada se ljudi željni komunikacije u svakakve se rasprave upuštaju)...okrećem se bogatija za jedan recept pored pašte bolonjez iiiii da. žena do mene otvorila je forum o sirevima. 10minuta o sirevima. zaključak:radite li pohani sir kupite sirelu. sa sira tema se proširila na obitelj. popljuvala je muža i sina. svo to vrijeme je držala cigaretu u rukama i ko đanki lupkala upaljačem samo čekajući da izađe. jedino me obradovala razmjena podataka o alkoholnim pićima. zaključak: obje smo se prepoznale da volimo tequilu. žena ne pije piwu.ali bože moj. nitko nije savršen. super. vidite li me u busu slobodno mi priđite i počnite žiwotnu priču. ja sam ko ona iz sopranosa. al sve to radim na dobroj staroj humanitarnoj bazi. ako vam fali komunikacije...i m your woman:)
kako je kiša i sve to-danas ostatak dan provodim u ova četiri zida, zamotana u deke, sa prstom na play na daljinskom upravljaču, spremna za gledanje epizoda omiljenih mi mućka. ne znam kako vi al trotters numero uno:)) još da imam jaffa kekse uhuuu..! sutra je dan I. dan igle. cjepimo se protiv tetanusa. i kako kažu izvori:boli za i poslje injekcije. a ja i igle smo si na "hej ti mamicu ti". jako prijateljski. a bo. živi bili pa cijepili:)
danas sam računala na čaj s kolegicom...al eto ćo mona:)
poZZ
