[tu pa tam]
::::ispovijesti jednog sendwicha:::
...jednog lijepog sunčanog dana rascijepilo se peciwo željka mavrovića na dwa diela da bi u svojoj nutrini fino udomilo čistokrvnu gavrilovićku i sir gaudu, te im na vrat namazao niskokaloričnu majonezu.živješe kratko i ukusno. Smatra se da ta zajednica počiwa negdje duboko u meni.... taj sendvič je od početka bio osuđen na emigraciju, prwo smo ga iz rođene zemlje Hrvatske prevezli preko slowenske granice, gdje su ga usta počela polako nagrizati da zadovolje svoju glad, pred talijanskim carinicima, morali smo ga sakriti da barba ne otkrije da ona ljepljiwa masa sa moje osobne dolazi iz uprawo tog sendwiča. Zatim je ponovno kraće vrijeme bio nagrizan sa prekidima zahvaljujući mome mjehuru novorođenčadi koji nije mogao podnijeti tekućinu izmixane cedevite sa 9 vitamina, stoga je sendwič morao prisustvovat mome olakšanju uz cestu.
Koliko se strahota jedan sendwič može nagledati? Sigurna sam da mu moja odluka da ga ponesemo sa sobom za svaki slučaj s.o.s neutažiwe gladi, nije nimalo zwučala simpatično, te da mu se sigurno nije dalo furati za mojom starom koja bi pred swakim izlogom zastala i histerično izjawljiwala : jana! Gle! Sad se to nosi!
Nakon pedesetsedam izloga sigurna sam da je i sendwiču bilo slabo od te rečenice, samo što on nije morao trpiti njene nadurene face kada sam joj na nježan način rekla da ja nisam za nekakwe cipelice s peticom sa rupama za prozračnost(?), još manje za neke trenčkote a definitivno nisam za neke suknje sa kričavo zelenim ružama. Ne izostavimo ono:ali to se sad nosi. Normalno da se nosi. Ljudi ne hodaju goli po cesti. Swe se nosi.
Iznerwirana, uzimam dio sendviča koji se nekako spljosnuo od silnog pritiska vrećica koje sam ja,mala bjela robinja morala furati velikoj modnoj stilistici.Sigurna sam da Neven Ciganović nema roba da mu tegli vrećice, no opet....drugačije su tu robovske perverzie u igri. Poor sendvič skoro je završio i u zatvoru, jer u jednom od brojnih dućana iz kojih je moja stara izlazila razočarana time shto me nije odvojila od starki, dipli u šoku izašla je kroz vrata sa gaćicama s koima smo postigle kompromise. Zelene, u duhu proljeća. Vrata zazviždaše, gaćice okriviše, staru mi optužiše, superJana je spasiše. Čak i rime bacam.. anivejzz: sendwič je bio neustrašivo jelo, nije se čak ni prestravio kada me stara bezosjećajno natjerala da obučem jednu odvratnu, diskasting, ciguli~miguli majicu...zašto? jer se to sada nosi. Obučena u taj modni vrisak, mogla sam se odmah prekrstiti u đipsi vuman. Stara je imala izraz lica kao da mie je pronašla savršenu vjenčanicu. " Jel ti se swiđa?" Odgovorila sam joj da neka nazove 911 i prijavi modni zločin. Di end. Usta su naglo ogladnila i tu naš neustrašiwi junak opet ugleda sunce...izgledao je totalno izmučeno, sirota majoneza je panično bila napola istisnuta wan, gavrilovićka je izgledala kao da ju je osakatio sam Hannibal Lector ( kada salame utihnu...), sir se praktički, što od stresa/što od kutije maminih PustiMeDaVrištim cipela/te što od topline...otopio i postao gnjecava masa. Jedino se peciwo željko mavrović držalo. Kakaw pekar takwo i peciwo. Tada sam znala da je mome sendwiču došao kraj. Sahrana dragog nam pokojnika održala se u bajiZaSmeće u Trstu pokraj dućana sa đipsi odjećom. Sumnja se da je umro od šoka viđene odjeće. Ali..kako zanemariti činjenicu da se to sada nosi..?
pies. fakat neam poima kakw je ovo post. nadam se da neće bit popljucan. hehe
