petak, 27.06.2008.

Bila sam na wcu, hvala.

To jesam. To svakako jesam, samo vec mjesec dana od korisnicke firme pokusavam dobiti internet i telefon u stan, pa mi se malo sere na brzinu njihove usluge, a ne da mi se stalno bacati novce po net kafejima, a net mi je potreban jer i ovako stalno tumaram po stranicama za raznoraznim potragama. A onda ako tumaram po stranicama ne da mi se pisati na blogu. Bas mi se ne da. Danas mi se da. Sve manje izlazim u pubove, to je mozda novost. U nedjelju sam izasla s 8 Irkinja. I to je iskustvo koje ne zelim cesto ponavljati, jer zaista je bilo iskustvo ako vam kazem podatak da je svaka od tih Irkinja tu vecer potrosila nekih dvjesto eura po osobi za vlastitu cugu (plus dodatni trosak za brunch, cigarete, slatkise i junk hranu poslije par cugi pa u krug). A da vam jos bude jasnije, kokteli su do 10e, pive do 6e, tekila i ostale pizdarije s kojima presjeces su do 7e, cider pizdarije i ostale pizdarije od voca s alkoholom su do 6e. I sad zbrajajte koliko jedna osoba mora popiti da bi popila dvjesto eura. Puno, jako, puno. Prije samog izlaska sam bila dobronamjerno upozorena od strane cura i od strane njihovh decki i prijatelja da ja ni sama ne znam sto me ceka. One su mi smijale dok sam ja tijekom cijele veceri ispijala budvajzer u obliku pinte, iako bi ju na kratko zamjenila s coronom, jer ako nesto ne ide, to je onda miksanje pica. Ostala sam vjerna pivi, i samo sam zapravo jednom s njima presjekla ono brzinsko shoot pice, koje je na srecu bio jeger, a ne neko djubre od baby ginesa, vec spomenute tekile. Bitna je stvar sto sam se ja odrzala na nogama, jer sam se zadnja dva sata pretvarala da pijem, jer vise stvarno nisam mogla, a one su naizmjenice bile aspirin s jos jednom zesticom, jer moraju presjeci glavobolju i mozda nadolazeci jutarnji mamurluk. Bolesno, ali bolesno koliko te Irkinje piju, s tim da sam ja doteturala do taksija, jos uvijek pazeci da se ne osramotim, jer mi nema goreg nego kad se naroljas, pa ispadnes glup, ili jos gore, jako glup. One nisu doteturale do taksija vec je jedna po jedna skidala stikle i legla na cestu da bi zaustavila vozilo. Srecom, ova klapa s kojom sam izasla se ne drogira, pa sam se i zaista zabavila, sve u svemu i predobro zabavila, ali mi se sve manje i manje da, nikad mi se nije i dalo, druziti po pubcinama, s ljudima koji rekreativno svaki vikend vecinu vremena provode po wcima, ali ne, nisam se navukla/navuko na kokain. I znate sta jos smrcu? Konjima se nakon utrke (znate da ovi ovdje na otocima zive za te utrke, famozne sesire, ispijanje sampanjca i paradiranje u 'aljinama) daju tablete za smirenje misica i zivaca, i ljudi skontali da je to ono, posh heroin. Zovu ga Special K. No, da ne serem sada previse, ja sam se super zabavila, iako sam k sebi dosla tek u srijedu, nakon sto sam u gymu otisla u saunu (losa ideja) koja mi je isisala svu vodu iz tijela, i time me prvi put dovela u stanje koje sam ja nazvala, potpuni gubitak kontrole (mama ne panicari!) jer dok sam skontala sto mi je, vec sam razbijala nove sfere dok sam retrospektivno imala The Doors halove, jer ocito je da nisam bila svoja, ali od cega zaboga, od cega. Od nedostatka vode! Glupaco. I tek kad sam skontala zasto mi srce nenormalno tuce, zasto ne smijem otvoriti oci jer mi sve boje spektra lelujavo i lascivno kruze ispred zjenica, zasto mislim da mi avioni prolaze pokraj usiju, sam se sjetila da moram popiti vode. To je bilo jedno dva sata kasnije nakon sto sam dosla iz gyma, i onda sam u sebe utrpala 4 litre, koje gle cuda nisam pocela pisati u skoljku do slijedeceg dana poslijepodne. Bio je to harakiri vlastitog organizma. Sean sutra radi kelj! To me veseli vise nego bilo koja druga vijest ovog tjedna. Uzasno sam se zazelila jela sa zlicom. U najboljoj namjeri pokusavam jesti sto kvalitetnije, sto i radimo, ali i ja ovako jos uvijek nezaposlena (mada jos uvijek poprilicno rasterecena - bice da je stvar u Senovom novcaniku), nemam vremena da budem za stednjakom, dani mi ovdje toliko brzo prolaze. Sta jos, aha. Ovo su vijesti za moje roditelje do slijedeceg telefonskog izvjestaja, a da vam dignem raspolozenje, ovdje svaki dan padaju kise, i to one nijansirane. Ujutro pocne s hurikanskom burom s epilepticnim napadima koji se oduze do ranog poslijepodneva, onda pocne jenjati s mjestimicnim pljuskovima (onim malim gadnim kad ne otvoris kisobran jer mislis da je samo mala kisica, a onda se u roku od deset minuta nadjes mokar i jadan), navecer se pojavi sunce, sto je dobro, jer dan/sunce u Irskoj zalazi iza 23 sata. Sunce onda opet izlazi oko 4 sata kasnije, a ja nekad imam napade, jer tu i tamo skrenes, jer je fuking dan cijeli dan, a kisa pada. Jos uvijek podaci za roditelje, nego, nasla sam 4 kandidata za kezualni sex (salim se) (ne salim se), tj. trazila sam po netu zborove, i nasla 4 na koja cu ici na audiciju, ali mama, znam da te to brine, audicije su tek od rujna mjeseca, znaci za sada, ole, ole, nista. Dobra je stvar i ta sto stvarno rijetko zapalim cigaretu, i relativno zdravo zivim. To sam vec rekla, navikli ste na moje ispade, pa ni ovaj post ne smatrajte pretjerano drugacijim od moje inace uobicajene karakterne dominacije narciso-ego nad pasivno agresivnom licnosti tijela moga, i uma mojeg. I da, sad je ovo za svekoliko egzibicionisticko blog pucanstvo, pocela sam jednu Irkinju uciti hrvatski. Dobro je, 15e za 45minuta, za pocetak, kad se (i ako se) raspojasam na nekom drugom cu dignut do 20-25e, i mala mi je super. Ono, slatkica koja je totalno zaludjenja s nasim jezikom, dobila je preporuku za mene od jedne moje frendice, i to je to. Za vrijeme prva dva sata sam ju ucila abecedu, glas potrosila dok sam ju ucila gdje da stavi jezik dok izgovara slovo LJ, to im je bog bogova najteze sto su valjda ikad culi, Anglosasi mislim, vec smo se nekako nasli na slovu NJ, da bi se opet skotrljali na R, e tu sam upotrijebila onu staru, riba ribi … a ona me upitala jel postoji sansa da ona hrvatski nauci u roku od dvije do tri godine. Bokte, pa ja se nadam da cu ju na noge postaviti za nekih 5 mjeseci. Barem osnove, ne smatram se novom tutoricom baustelske Dubravke Ugresic. U nedjelju pratim nogomet sa Spanjolcima, numero uno klasa ljudi za mene. Sve ostalo, u svoje vrijeme. Eto, prosrala sam se. Da mi ne kazete da imam inkontinencijsku i opstipacijsku krizu, ili o o o b l o o o g k r i z u u u.

Komentari On/Off