utorak, 17.06.2008.
Mozda bi se zapravo trebala baciti u nervozni delirij.
|
Ali nisam nervozna. Iako mi najbitnija stvar na svijetu trenutno nije sredjena. Egzistencijalni posao. Ali se ne zabrinjavam.  Poznavajuci samu sebe, prozivljavam proljece. Mislim da mi je tek sad pocelo svitati da sam zavrsila fakultet, da imam BA degree i da sam kompetentna. Jedina stvar koja me danas nazivcirala je ta sto sam sve knjige gramatike iz hrvatskog i engleskog ostavila doma, pa slinim u knjizarama. Kalkuliram koliko mi love treba da bi pokupovala sve sta me zanima, iz ovog podrucja. Onda na to zaboravim kad pocnem razmisljat sta bi si jos ostalo trebala kupiti i onda nema kraja. Dublin me opako udara po novcaniku. Nego, sta pricam cijelo vrijeme. Nemam posla. Posao ce doci, ja sam strpljiva. Srecom, materijalno mi jos nije gusto, pa se da disati. Dane provodim u nekom poletnom raspolozenju. Prestrasno koliko ljudi ovdje briju na Secret fenomen, new age psihologija nije za mene s obzirom da sam cinik i s obzirom da sam bila previse u kontaktu s psiholozima koju su mi zabranjivali popularnu psihologiju. Ako me vise itko bude pitao sta mislim o Secret teoriji, velika je vjerojatnost da vise necu moci davat diplomatske odgovore vec ce Balkan prostrujiti iz mene. Sve je meni jasno, pozitivno privlaci pozitivno, to je meni sasvim kristalno jasno, ali da je to otkrivenje, boga'ti nije. Nego, da, radim prevelike presjeke u pisanju. Pocela sam s tim da dane kratim u hedonizmu. Ali stvarno hedoniziram. Jer mi ne gori pod nogama, taj se dojam vec mogao dobiti, jer sam jebeno sretna s odlukom sto sam se preselila u Irsku. Jer vise ne zivim na vrazjoj sjevernoj strani grada, vec uzivam u blagodatima juznog Dublina, i jer sam fakat ponosna kako mi se veza oblikuje. I mislim da to nije trenutni trend. Istina, ima se tu jos zganjaca za pojest, ali Sean i ja, kao gumbeka dva. Tim vise sto se brdo stvari dovelo u red. Jer puno vise izlazim jer je nocna scena ovdje fanstasticna, jer se vise ne osjecam nekako pogubljena medju ljudima, i jer mi je napokon zapadni mentalitet poceo dopirati do glave. Prije par dana sam procitala sto je Anspik napisala u svom postu o nasoj i amer'ckoj gostoljubivosti, i kako je to velika promjena kad se vratis doma i kad skuzis koliko malo zapravo treba da bi covjek bio kulturan, dobronamjeran i pristojan prema drugima. U ovim nekim svakodnevnim, ajmo reci soping pa na dalje (ko)relacijama. Jer ovdje sam se naucila da i vozacu busa svaki put kazem dobar dan i dovidjenja, hvala na voznji, a onda o nekim drugim stvarima da i ne govorim. Mislim, ima cara u tome sto dolazim s Balkana, ali bogme je predobro i kad nisam preokupirana s tim sto sam, tko sam, i odaklen su mi rodje. Jer mi se svidja kultura gdje nitko nikome ne gura nos u stvari koje ih se ne ticu, i sto su birokratski poslovi tako jednostavni. Nego da, jurcam po koncertima. Ovdje je ponuda toga svega nevjerojatna. Najzanimljiviji je svakako bio onaj u Sugar clubu gdje je gostovala Lykke Li, Svedjanka koju sam predstavila prije par tjedana. Malicka je predivna uzivo. I to ne mislim samo fizicki, vec je super zabavljacica. Album joj je onako studijski napravljen u potpunosti drugaciji od onoga sto predstavlja uzivo. Bila sam presretna, najvise zbog toga sto su karte bile rasprodane, ali me Sean upoznao s jednim deckom novinarom (na jedno 24 sata me drzao beznadno jak crush) koji mi je sredio upad, a ja cvala od srece kao drvo japanske tresnje. Na koncerte volim ici sama, uvijek je velika vjerojatnost da ces upoznati brdo novih ljudi, a da nemas neke obveze prema ljudima s kojima jesi. Tako da sam se skompala s nekim prekrasnim deckom (morala sam to napisati kad je stvarno bio blagoslov za oci), dala mu mail adresu i rekla da ako moze da mi ikako posalje slike. I eto ih. Barem one po meni najbolje.    Sutra je novi dan. Moram siriti CV.ie po gradu kao kuga, nadajuci se da cu nekoga i zaraziti svojim zivotopisom. :) Nadat se toploj vodi, odnosno da ce mi ukljucit telefon i net u stan, obecat samoj sebi da cu 3-4 puta na tjedan ici u teretanu koja mi je 3 minute od stana, i najvise od svega, odrzat ovaj nivo pozitive i dobre energije. |
Komentari On/Off
Buddha
