nedjelja, 20.01.2008.
Nešto staro, nešto novo.
|
Kad ti se dogodi promjena u životu, a vlasnica si bloga, nastane jedna velika koalizija s tim što zapravo želiš objaviti, a što nije za javnost.  Jer sve želiš, jer si ovisnik. A zašto to zapravo želiš objaviti, niti sam točno ne znaš. Kad jednom uđeš u žrvanj... Jel uopće potrebno da masa sazna što se događa? Masa masu stvari ne zna, ali i masa masu stvari zna. Osobito zbog prirode bloga kojim ga ja pišem – dosta osobno. A meni je uvijek ona na pameti – bolje da se dam upoznat, nego da fantaziram i postavljam stvari onako kako bi ja zapravo htjela. Znači još jedno mazanje očiju. A i uvijek postoji ono nešto kao čitanje iza redova. Naravno da se nećeš prolit do tog nivoa da ni sam više ne znaš kako ćeš se sastaviti, ali da ćeš dati dio sebe, hoćeš. Ovo nije priča o blogu. Ali sreća da ga imam. Jer i sam blog ima svoju direktivu, nešto ti da, nešto ti vrati nazad. Kao i prijateljstva. Jedno produbiš, jedno izgubiš. Deset godina nije mala brojka. I ja koja sam na kraju ispala izaslanik, i koja sam proslijedila dalje. Svejedno sam nakon početne euforije do ljutnje, danas postala tužna. Ne jer su se stvari tako izrazvijale, već valjda zato što su bile neminovne. Iako je ovo danas jako težak osjećaj. Čak i ne toliko zbog mene, više zbog Tine i Anuk. Jer za njih nikad nećeš skupiti dovoljno hrabrosti. A bolno je koliko ste stvari zajedno prošle. Bolno. Deset godina. No, bilo te lijepo vidjeti. Rekla sam ti da mi je kao da te prvi put vidim, toliko novih promjena je oko i u tebi. Ali isto tako moraš shvatiti jednu stvar: tebi nitko osim tebe same nije stvarao osjećaj da ne možeš izraziti ono što jesi, da te na kraju nitko i nije znao, i svemu ovom nije razlog zato što se nisi javljala. To je pak prebanalno. Izostanak te komunikacije je nastao upravo zbog toga što nisi htjela komunicirati. Zato nemoj brkati pojmove. Ti si kao najlakšu soluciju odlučila sve izbaciti iz života. Sve i jednu osobu. Jedna velika promjena zaista jé nastala: ova cijela godina je zapravo preodređena za to. Trebalo joj je samo dati vremena da udahne i krene s nečim s čim se jednostavno moraš pomiriti. Pomalo sam dala da si pomiješam stvari – imala sam osjećaj kao da je i to preodređeno da si pomislim da odnosi ne mogu biti stalni. Veliki zajeb. Jer neke stvari jesu čvrste, ali treba izuzetno puno truda i iskrenosti. Sad si napokon došla na svoje, valjda si to cijelo vrijeme i htjela. Spasila si se. Super se osjećaš, oko tebe struji dobra vibra, zračiš samopouzdanjem, ali reći ću ti jednu stvar – to Anuk ponavlja kao mantru, zaista nisi imala hrabrosti da njoj i Tini staneš pred oči. Da ih pogledaš u oči i kažeš sve šta si i meni. Što je i istina. I stvari su došle kraju. Jer zaista mislim da su stvari sad došle kraju. I da, naravno da ima drugih ljudi, i da, sve smo jebeno prepune mana, i godinama smo kako koja s kojom u prolaznim konfliktnim situacijama, i da, puno toga se pootvaralo, i da shvaćam što želiš reći kad kažeš da nikad više nećeš dati da netko tako duboko uđe u tebe. Ali nema straha kad točno kažeš što misliš. Kao što si ti sad napravila. Uz odsjecanje svih udova prema svima. Ključalo je to u tebi duže nego što se nismo čule zadnjih pet mjeseci. Ti mjeseci su samo izlika za nešto što tebi odavno nije odgovaralo. Ono što si gutala, a nikad nisi izgovorila. No, ključna je stvar u tome što kroz te sve procese, moraš ostaviti mjesta za sebe. Mislim da je samo bijeg od situacije to što si sad sve uspješno izbacila iz života. Bila si ranjena, povrijeđena i sad si indiferentna, postavila si se na noge. S velikom obranom oko sebe da ti se ovo više nikad ne dogodi. Tako si se i izborila za sebe. No, isto tako mislim, a to nije zlonamjerno: postoje i drugi načini. I tu leži jedna doza neiskrenosti. Prekid. Razlog da se okreneš i kreneš bez prtljage. Zadatak uspješno obavljen. A i nažalost više nismo klinke, kad par poljubaca može sve izbrisati, niti više itko želi da se stvari izbrišu. Kako je zapravo bilo lijepo razmišljati da nešto tako naivno poput zagrljaja i poljupca može riješiti stvari. U 25toj godini stvari više nisu tako jednostavne. Niti postaju jednostavnije, ali je puno lakše kad imaš sređene odnose oko sebe. Meni je možda samo još strašno teško zaključiti da je stvarno kraj zato što si uvijek bila prisutna. Stoga nešto novo, nešto staro. Od sad pa na dalje, bez jedne manje. |
Komentari On/Off
Buddha
