nedjelja, 06.01.2008.

Ohladimo malo s prgavošću.

Govorimo o cigaretama. Nisam zapravo htjela započet tu temu, jer vidim da se već eksploatirala, no Hrvati su zaista pretvrdoglav, prebuntovan i prejebenoprgav narod, da bi shvatio što bi u krajnjoj liniji bilo najbolje za njih. Ja jesam pušačica – i definitivno podržavam da se zakon o nepušenju na javnim mjestima što prije ostvari, jer ljudi su izuzetno needucirani pa krpaju jabuke pod kruške, misleći da neće njima neka EU određivati oćel il nećel pušiti u bircu. E oće. I ne to zbog EU, već čisto zato što većina nas još zaista nema pojma o tome zašto je najbolje ne pušiti u javnim prostorima. I fakat ne govorim ovdje o zdravlju. Jer sama pušim, pa neću ni soliti, ali navika ne zapaljivanja pljuge dok čekaš piće nije baš tako armagedonski teška, odnosno kao da su se za par minuta najavili jahači apokalipse, pa brže bolje, ajmo ne poslušati poneku pametnu koju sastavlja Vlada. Jesu, idioti su, da, postoje i druge bitnije teme poput korupcije, a kako to riješiti kad svi i jesu koruptivni, kad slijedi veliki niz poskupljenja, kad je hrvatskom čovjeku gušt ući u birc, naručiti jeger, žesticu i zapaliti, jer u našoj je kulturi da se pije dok se puši. Ili obrnuto, ovisno što vam je prioritet. Ili, malo je zadovoljstva koja su preostala: a jedno od njih zaista je zapaliti cigaretu dok ispijaš kahvu. No, tko nije doživio birc u kojem se ne puši ni ne može reći zašto je bolje ne pušiti u javnim prostorima. Jer je potrebno smiriti strasti, nakon uvodnog galamđenja i negodovanja, 'Nek idu u kurac svi koji su ovo htjeli, sad si ja nemrem, jer mi tamo neka pička materina zabranjuje da zapalim, ma neću, jebote zapalit ću, pa da vidim tko mi šta može.' Došla cica na kolica. S Hrvatima uvijek treba na neki način gdje će oni osjetiti tragove remena po dupetu. Jer nije sve što je izvana, loše, niti smo mi jebeno najpametniji narod u Europi, možda i kroz svih 7 kontinenata, pa da automatski znamo reći, e to valja, to ne valja. Trebamo se malo spustiti na zemlju, jer u puno slučajeva, glumimo pauna, širi širi perje, a onda se još više napunimo helijem, a zapravo nas treba stalno konopcem vući dolje. Ohladimo malo glave, i prekinimo stalno s gnušanjem odbijati sve što nam se ponudi – jer to je još nešto što moramo. I onda kad dođemo van, a svi želimo imati novce i ovce, dižemo kredite da bi putovali i vidjeli bijelog svijeta te se onda vratili i hvalili se kakva smo čudesa vidjeli, buljimo ko mali Mujo koji mijesi mudo jer ne zna šta bi sa sobom, i koji je skoro krenuo plakat, jer ne zna kako se ponašati u situaciji gdje mora izać van birca i zapalit. Pa zapali sinko i puši, na vjetru, osim ako nećeš ući unutra i popušit. Par stotina eura.

Komentari On/Off