utorak, 17.07.2007.
Nesto poput danasnjeg dana.
|
Zapravo sam htjela zapoceti s necim drugim, a onda sam prebacila na program na kojem se emitira emisija Bekami u Ameriki. A ta Viktoria, pa koja je to kravetina. Ali stvarno ono, prvoklasna krava muzara koja ne zna sta bi sama sa sobom.  Ja, se pak danas osjecam odlicno. Naime, upisala sam se u teretanu i danas odradila 2 sata s takvom malom ali pravom ekipicom, da dok sam plakala, ali zaista plakala od bolova, jer mi je prvi sat bio spinning (do danas nisam znala sto je spinning – 45 minuta rada na biciklu, jer doma ne pohadjam teretane, ali ovdje moram ubiti vrijeme) a ova zenetina od instruktorice je masina. Ali mi se to svidja, jer da sama radim, nece ici, a ovako kad mi netko govori sta trebam, ide, osobito jer svaki dan imam drugaciji sat, mada za jos ni jedan ne znam sta je, jer mi na engleskom nista ne znace, a lijena sam traziti po internetu. No, bas sam ono relaksirana jer je teretana tako malecka, a ljudi koji tamo rade, ali stalno nasmijani, mada je ovaj glavni za boks bio viceprvak Italije, frend od Seana, zato sam tamo i upala uz neke besplatne bonuse. Ma kod mene bas nista nesto posebno, samo sam skuzila jednu stvar: puno manje izlazim, iako sam vrlo kratko ovdje, i puno manje pijem, shvacam, ali nije mi vise prvi put ovdje, pa mi vise nije ni napeto ispijat pivu za dorucak. A ostatak: ma gluposti. Po cijelom stanu nalazim Economiste, pa ih nosim na wc jer su kao lako stivo, no nisu, i tako neki dan, dok sam bila na sanku, a Sean otisao do wca, meni se ubacio neki Englez s desne strane, i tako malo mi cavrljali, a ja se pravila pametna, jer sam kupim informacije koje mi Sean servira. Trenutno je osupnut Gruzijom. I kako su u Gruziji otkrili vino 5 tisuca godina prije Krista, i kako su u Economistu dali oglas da traze firmu koja ce im prestrukturirati kompletno vinsko trziste. A kod nas ''Nadan Vidosevic u Gospodarskoj komori, a nasa zemlja fantasticna za uzgoj vina i proboj u svijet, ali sta mi radimo – seremo po svome, jer nase ne valja, ali pogledaj ti tu Gruziju. Pa sta to nije fantasticno.'' Ili kako je skolovanje u Gani, ili kako on obozava Makedoniju, te sam morala nauciti sve susjede, i zasto im je zastava takva kakva je ''I vidis, mala Makedonijica je dala oglas u Economistu, i to svaki mjesec po jedan, jer kuze koje sve glavesine citaju te novine, i kako su novinari skroz objektivni, i kako je ta mala prekrasna Makedonija, znas duso kakva je to prekrasna zemljica, usvojila irski ekonomski model, i za par godina, ce biti na konju. Skopje ti je inace prije 4 desetljeca bilo pogodjeno ogromnim potresom, i sve su morali izgraditi, ali najmodernije sto se moglo, i kad sam tamo bio na tekmama, ono, bas sam se sokirao, a i Makedonci su ti bas neka mila bica. Osobno, meni jedna od najdrazih nacija.'' I da se vratim na pricu, jer ja sam totalni plagijator, naime, taj Englez na baru mi je nesto pricao o tome, ali onako posprdno, da irski ovo, engleski ono, da on ni ne treba znati jos jedan jezik jer mu je s ovim dovoljno svuda otici i sve znati, jer ga svi znaju, na sto se meni malo digao fras, jer je ispalo da sta ja sada znam o tome svemu, iako sam visoko educirana i izuzetno fluenta u engleskom, a on glumata svjetskog covjeka. I kazem ja njemu, ovaj plagijatorski podatak: znas kad je Lincoln potpisivao Deklaraciju nezavisnosti, da je tada postojalo 25 federalnih drzava, i da je bilo glasanje o tome koji ce jezik biti sluzbeni, i da je ispalo 12 za francuski, 13 za engleski, i da samo zbog te jedne drzave, koja nije bila kolonizirana od Francuza, ti sad mislis da si superiorniji od mene (ne treba zaboravit cinjenicu da je bio pijan, a ja po ovim stvarima nabrusena), dok je cijeli svijet mogao pricati francuski. Razmisli si malo o tome. Fino je zasutio, Sean se vratio na mjesto, a ja imala pobjednicki osmjeh na licu, dok je Seanu sve bilo jasno kako muljam, jer vecinu vremena samo glumim da ga slusam. Ma slusam. :) M'da. I da, dozivjela sam jos jednu stvar prvi put. Sinoc izadjemo na slajac, oko 11 navecer, i ja taman izasla iz Londisa, odakle vec, kad na izlazu uletim u guzvu od 20tak djecaka, ono od 10 do 15 godina starih, i ja se nasmijem na to sve, kad ono, povuce mene Sean na stranu i kaze, 'bit ce problema, vidi kako navlace kapuljace, imaju palice i boce u rukama i vis da se nekako nervozno ponasaju'. Kad odjednom, iz druge ulice, dva puta vise djecaka pocne trcati, vikati, bacati boce na ove, i to na sred O'Connella sto je ono arterija Dublina. Ja se usrala ko grlica, ali bas ono, poop eto mog govanceta na cesti. Pocela sam trcati na drugu stranu ceste, ko i svatko normalan u istoj poziciji, a oni makljaza na cesti, ma ne onako velika, da su se mlatili do bola, ali tuca da, a sa strane auti, i pazi ovo, cure na rolama. Znale su da ce biti kvartovska tuca, pa su navukle role, da mogu promatrati sto ce se dogoditi, a da same mogu pobjec. I ni 3 minute kasnije, sila policije se slistila na ulicu, ovi se svi razbjezali na sve strane. Ste ikad citali Gospodar muha od William Goldinga, fantasticna knjiga o tome kako se skupina klinaca ponasa kad slucajno zavrse sami na otoku. Taj incident me bas na tu knjigu podsjetio. Ja jos pomalo zmrdana, jer ne volim te tuce, a Gospodinu Seanu to sve zanimljivo, jer je naravno sve to prosao. Mada obozavam te njegove price do neke 21 godine. Zene, tuce, BBB, kvart, deran do bola, i onda eto covjeka sada u 28oj. Istina, ovaj post i nema nekog smisla, ali mi se bas pisalo. |
Komentari On/Off
Buddha
