srijeda, 04.07.2007.
Ja sam mongloidni babun.
|
Valjda jesam. No, pošto sam isto tako glupa, ne razumijem ti ja razlike između babuna i ostal'h majmu'na.  Tako me naime opisao jedan čitatelj kad je skužio da sam ja, znači Ova (upirući kažiprst prema sebi) na cool listi i zašto i kako i kada sam na nju sletila, odnosno kad sam se prizemljila, i počela parati oblake. Da, malo sam se vratila, bolje se osjećam, vani je vrijeme mračnije, pa mi se i rasploženje diglo, tim više što su mi se određene ocjene upisale u indeks, a profesorici koja me nije vidjela već 4 mjeseca sam rekla, ''A znam da, ne morate mi ništa reći, ja sam disident određene vrste''. Na što sam dobila hladan, brrr, kako hladan pogled i nešto što se moglo (a i nije nužno moralo) protumačiti kao osmjeh, ali ja sam zaključila da je bio. Što je značilo da i veliki povratnici poput mene, imaju šanse za odlediti i ovako zamrznute odnose s osobama kod kojih sam uz to sve prijavila i diplomu. Pametnica mala! Iako nosom ne param oblake, mislima itekako param. ''Hodala je pola metra iznad zemlje, kao neko božanstvo, korak prvi...'' Posao sam prizemljila, sve u svoje vrijeme, već sam malo prije mjesec dana bila pucala na novonastalu situaciju, sada onako disidentski mogu reći, da sam već počela stavljati noge na stol (kao da to do sada nisam radila) i ojdarajda high life. Kratim vrijeme tražeći dobre ljetne knjige, Coetzee mi pada na pamet, mada mi apartheid nikako ne zvuči kao milamaca, ali želim apsolvirati tu temu. Bacila bi se i na te famozne Elementarne čestice, ali brate mili ne da mi se topit mozak s velikim kontemplacijama, a rastužila me informacija (mada ne provjerena) da se Moj slatki Sputnik više ne može naći u knjižarama, a Wisniewski mi je jopet ostao nekako nasukan, mada samo glorifikacije slušam o njegovoj Samoći u mreži. Mislim da mi je Somozina 'Spilja ideja' bila jedna od zajebanijih knjiga koju sam pročitala, jer sam jednim dijelom tražila lucidne dijelove knjige na koje bi se mogla uštekati da shvatim, a šta si ti Somoza tija reći. Da, fale mi knjige, ali knjige koje se ne nazivaju skripta, ili skrećena obrade skripte, ili e imaš štagod novoga, a da nije skripta. Možda Cortazar i njegove ''Školice''. 2 godine mi leži na polici, nadobudno kupljena na engleskom jeziku (nije problem u nadobudnosti jezika, već u nadobudnom stavu konstrukcije knjige). Apsolvirana nije. Oćel biti? Vrijeme će pokazati. Zapravo, krenut ću, tako je, od Šalkovića. Nisam domaće dosta dugo čitala, a čujem da je jako dopadljiv, eto tako da i vi imate neki presjek mojih misli u zadnjih par sati. I pomalo, odvratna sam, pasem oči na ovom djetetu; muškom djetetu da ne bi bilo zabune, (a i njegova mama ga stalno fotka pa će dijete ispast narcisoidno, ali prekrasno, a i kamera će ga voljet cijeli život) na što mi je sestra rekla, da sam ipak malo prestara za buljenje u klinca od desetak godina. Ali sam uvijek bila slaba na dredove, dobro, shvaćam, dijete ima 10 godina, ali sam tu fantaziju započela s reklamom za JP Gaultierov parfem 'Fragile', a dečko, ovaj dolje, njoj pod nogama, s dredovima, mi je, ajd recimo, bez pretjerivanja bio idol/fantazija nekih par godina. Sve dok nisam odrezala svoj dred, koji me držao neke 3 godine, i koji sam odrezala nakon što sam napravila eksperiment u frizeraju Mona Lisa (preko puta Sheratona, nije reklama, ali je najbolji frizerski salon u koji sam kročila nogom, cipelom broj 41. Lažem, veća je.) Šta još iz Lala zemlje? A ništa posebno. Glavno da ima bloga i laprdanja. :) |
Komentari On/Off
Buddha
