ponedjeljak, 23.04.2007.
Konkretno.
|
Naporan tjedan iza mene. Baš naporan. A i tko voli ponedjeljke? Rijetki su ti. Ja isto nisam isključena.  Nisam nešto ni posebno raspoložena za priču ili razmišljanje. Automatika. Otišla sam si do faksa na kojem nisam bila 2 mjeseca, pa sam vidjela sve te studente pa mi je bilo dobro, jer mi predavanja više nikako nisu na popisu obveza, hvala lijepa, ne hvala, tako da sam dogovorila 3 ispita, o daj da išta. To je znaći 3 manje od 4, diplomo moja, usreći me molim te. I onda naravno naletim na poznata lica. Trudna poznata lica. Ono, poznata da smo si na bok bok, i samo zrno više od toga. A zrno – su redovita ''intimna'' pitanja. ''Bok, šta ima (fax, posao, dečko)... jes' se udala?'' Hmmmmmm. Pitanje koje mi se sve češće postavlja. ''A šta čekaš.'' Pa mislim, u vezi sam, lijepo nam je, s poslovnim aspektima u skoroj budućnosti i sadašnjosti ne bi trebala imati nekih problema, zdravlje me drži, a kukovi su mi se dovoljno proširili i sazrijeli da izbace jedno, do dva djeteta u slijedećih godinu i pol, a i bogme, da da, imam godina. 24. I onda oni koji ne trebaju znati išta više od osnovnih stvari, postave pitanje o mojoj sestri. ''Jese ona udala?'' Eto u 27oj, a ništa. I onda ja trebam reći, a svaki put se zeznem, da, još uvijek je u vezi s Domaćom. I da oni baš i nisu neki klasičan par. Barem Vix nikad nije bila klasična. A kako to tako. Eh. I onda ja dodam, ''Nije, dobila je odličan posao. Mlati lovu, razmišlja o putovanjima i tečajevima na koje planira ići, troši na kozmetiku i odjeću, i uživa.'' ''A jel?'' Zamisli. Ma nemam pojma. Ne govorim ja sad tu o braku, već govorim o tome kako se (mlađarija) ljudi zalete s djecom. A i ne postoji samo jedan obrazac života. Kao što bi ih ja htjela imati čopor jednog dana, no, besmislica mi je razmišljati o tome dok ne sredim svoju glad. Za svijetom, najviše. A i opet realista sam po mnogim stvarima. Ništa nikad nije ziher. A bolje to shvatiti kasnije, nego sada kad mi je guzica željna puta. |
Komentari On/Off
Buddha
