nedjelja, 15.04.2007.
Da, nešto kao problem.
|
Koji si ja nabacam, valjda da mi se mozak ima s čim zajebavat.  Jedna od stvari koje ali nikako ne volim su miješanje posla i flerta. Ne volim to. Niti dolazit u te situacije, niti se naći u situacijama, hm, ali nekako naletim na njih. Osobito u trenutnoj radnoj okolini koju dijelim većinskim dijelom s – muškarcima. Gdje su mi neki dragi jer se razumijemo, dok s nekima ne dolazim uopće do faze nekih izražaja, mada, istina, dežurni psiholog svakako jesam. S tim nemam problema, s većinom nekih stvari koje ''moram'' slušat vrlo lako izađem na kraj, jer muškarci su jednostavna bića, s njima ne treba baš tolika komplikacija, koliko si mi to same mislimo. No, ima ona druga strana muškarca na koje ja ali svojski popizdim, a to je ona macho, bahato balkanska verzija. Gdje kad cura vani liže šank – je kurva, gdje kad cura ima bliži kontakt s frendicama – je kurva, ma u svakom slučaju je kurva, samo radi estetskog dojma, ajmo mi te misli malo upakirat u celofan. Ali čista je stvar imanja penisa umjesto vagine, i stavimo točku na i. Niti ja sebe predstavljam nekim rođenim vampom, niti feministkinjom, ne daj bože, apsolutno postoje situacije kad se crvenim od-do, ali samo ako se nađem u društvu nekog zaista lijepog primjera muškarca. Što mi se većinom događa sa Seanovim prijateljima, jer bez zezancije, on mi je za većinu njih, prije nego što smo se upoznali, dao upute za korištenje, jer su mnoge pale, pa da ne bi i ja. A i ne znam kako se pogodilo da on u tolikoj količini ima prekrasne, uf ono nešto, prijatelje. Kad ih apsolviram, fizičko oduševljenje splasne. Zapravo s većinom njih, nakon što smo spustili prvu čašu na šank. Ili kad su vidjeli koliko mogu pojesti. Haha. Ali ne volim situaciju, kad svjesno vidim da mi se dečko s kojim radim nabacuje. A ja, mutava, ali mutava, mada ne bi neki rekli da jesam, ali jesam, i mada će sigurno mnoge reći, ''e pa što si tražila, to si dobila'', što nisam tražila, ali žene su pakosne, pa će sigurne neke od vas pomisliti, jao koje ti probleme imaš, što i imam. Svoje. Naime, što je problem. Problem je u tome, što je došlo proljeće, a s time, ovim dečkima su oko bokserica počele zujati pčelice, a treba skupit meda, pa di će upiknut. I eto mene mutave. Ne, ne glumim cvijet. Ali dođe mi taj dečko s posla, i kaže, ono, iz neba pa u rebra, ''ja mislim da između nas postoji kemija, a ti si meni ono, tako fantastična cura''. I mene ošine. I ja počnem brijat. Jel postoji? I onda se sva uspaničim. Ne jako, ali onako, pa si mislim, isuse kako meni ovo ne treba u životu. Jer većina muškaraca, a i dosta žena, ne misli da je moguće imati vezu na daljinu koja funkcionira bez varanja. Jer moje sexualne krize nakon neka 3 mjeseca neviđanja postaju moj svakodnevni problem, pa bi onda i muhu u letu. Ali ništa ne radim, jer jedno malo prosječno ili nadprosječno sexanje i vrhunac (eventualni) s nekim no-name, ili s imenom, ali svakako kroz termin one-night-stand, bi svakako unjelo totalni zajeb u sve što imam. A gdje je tek ljubav, a da ne govorim o bilo kojim drugim stvarima koje me vežu uz The Seana. A kako sam ovo prije njega sve imala, mislim da mogu reći, da mi se to više ne radi. I onda mi uleti ovaj tukac s posla. Gdje ja imam potrebu sve to fino upakirati u vatu, i reći, da, drag si mi, i ima da, jedna vrsta kemije, ali ne ta na koju ti misliš. Da to je bila moja službena verzija, u kojoj sam pogriješila. Zapravo sam mu trebala reći, da za radnu okolinu nije dobro da postoje te trzavice, i jer zna da sam u vezi, mada mi dečka nikad nije ni vidio, i mada nema visoko mišljenje o takvih vezama, ali opet to je njegov problem. I šta ja sad radim? Ja sebe dovedem do tog stadija, da si mislim, isusebože, jesam li sad njega povrijedila. O kako ja sebe nisam ništa naučila. Kao da će on doć doma i ić si lakirat nokte, ili nazvat svoje frendice jer ne zna šta napraviti. I onda mi je bumerang u glavu i fala svecima što je to napravio, poslao drugi dečko s kojim radim. Kaže on meni ''A ti misliš da on želi išta drugo osim te povaliti? I ti se brineš oko toga?'' Dobro mi je i rekao. Oko čega sam ja razmišljala 24 sata svog života. O ničemu, jer mutava sam, da, i jer ne želim takve netrepeljivosti u radnoj okolini, i jer me zapravo umaraju. Ono, baš me umaraju. Jer si moram razmišljati kako reagirati kad ga slijedeći put vidim. Sve te latentne napaljenosti, koje ja protumačim kao: emocionalne potrebe. Da, da, muškarci su ti komplicirani. Baš. |
Komentari On/Off
Buddha
