|
Gospođa se napokon vratila doma. Sve šta mogu reći je, dobro da se i vratila, jer ona priča tko i što je u hrvatskoj diplomaciji u Bruxellesu, je miljama udaljena. Priča koju ne smijem napisati, jer tužbe bi slijedile. Ali sramota. ![]() Mene nema na net prostorima, jer se Gospođa Anuk vratila doma, pa recimo da nisam daleko od istine kad kažem da većinu vremena provodim s Dotičnom, pokušavamo ubaciti zadnjih par mjeseci kroz piknike, kroz ručkove, kroz rezimiranja, ma kroz svaštaponešto. Moram priznati da mi ovo vrijeme dolazi kao naručeno, jer zapravo imam toliko posla, da se ne bi trebala previše okretati oko sebe, ali tko to može. Tako da sam se ipak odlučila da ću neke stvari staviti u ler, još jedno kratko vrijeme i onda počet rješavat stvari kako mi dolaze. Npr, nešto kao diploma, ili gospodin čiji me ispiti itekako muče, recimo, pa već debelo razmišljanje o magisteriju, ali to su duže trase. Trebala bi se politi hladnom vodom po glavi. Trenutno sam vrlo zadovoljna stanjem Killersa koji mi trešte s mp3ce, s činjenicom da u sebi imam pola kile ananasa, i da sam se dobrano potrošila igranjem badmintona dok mi se ruke još uvijek tresu. Kakav fantazija dan na Jutinom brdu, uz Tinkarinku koja je pripremila spizu i Cosmopolitane, ja voće, a Anuk došla opskrbljena pljugama, čokoladom i reketima. Da, trenutno neki miran period. Mada mi se otvaraju neki novi horizonti, oooo, kad bi ja sebe još mogla ubaciti u brzinu, ali pozicija nekog dobrog truta mi je trenutno ali takva uživancija. A i činjenica da je vani 25 stupnjeva, je itekako pogodna. Idem, misli su mi umotane u pamuk. |