Vadim zeca iz šešira.

Sad već mogu reći da mi se situacija s curama stvarno sviđa. Promjene koje su uslijedile tijekom mog dvomjesečnog izbivanja iz Hrvatske, i s kojima nisam bila u detalje upoznata, sjele su u svoju kategoriju: 'poznato'.

Znam da uvijek radim retrospektivu, ali onaj tko nas ne zna, skupo bi nas platio. Ne samo zato što smo već tako dugo godina zajedno, već zato što smo puno prošle, i jer je uslijedila promjena, kod nekih više, nekih manje vidljiva.

* Lama – koja je ušla u jednu zanimljivu vezu, s Njim, koji ima lagano opsesivno-kompulzivni poremećaj, a koji je valjda jedan od najinteligentnijih ljudi koje sam upoznala. A upoznala sam ga kad je imao 15, ja ipak, malčice više, par godinica više. :) ''Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce. Znaš li odakle koralj na dnu oceana?''

* Meine Anuk – dobra duša našeg društva. Jedna od onih koja se uvijek nađe u sredini, i koja tako dobro koordinira s informacijama, da nikad nije bilo ni presudno, zašto ju ljudi toliko cijene kao prijatelja, kao osobu. I na čijem poprsju, nerijetko zaspim. ''Kad se smjestim uz tvoje toplo dupe, to mi je super.''

* Manga – The Gospođa. I moje najveće čuđenje zadnjih mjesec dana. Od bolnih pseudoljubavi prije godinu i pol, do ljubavi ispred mesnice, do seljakanja po malim sobama, do stipendije, do udaje. Do odlaska.

* TinčiBald – raspad 8godišnje veze. I povratak nazad na solo tračnice. I na emotivna prostranstva. I na vraćanje kredita. Ali bit ćeš svoja stara moja. I bit ćeš dobro. Ima toliko toga u tebi, što još nisi ni vidjela. Ali od ove jeseni, nove mogućnosti se otvaraju, bez da ti netko vidi srčanu čakru na prvu.

* Mojica – bankarica. Uz novu frizuru, minimalnu priču, i osmjeh na licu. Jer nemoš ti Mojicu skužiti, ako ti ne da. A dala je. I onda ode u 2 ujutro s prošek partija, kad On završi s poslom. A i dobro je otići ako se razlog dugo čekao, i dočekao.

* Moja mala Ifka – s kojom uskoro bančim, za čim me već srsi užitka prolaze. Jer imamo svoju rutu, i jer ju na kraju moram nositi doma, dobro, i ti si mene. :) I koja je ušla u mirne vode svoje zrakoplovne ljubavi, relacije nikad poznate. Jel Korčula, ili je Dubrovnik, jel Pleso, ili je Bliski istok. I onda poziv da žive zajedno, da napusti Trnsko, i da ode u bespuće ... drugog dijela Zagreba. Ti piloti Ifka. Di ih samo nađeš? Dam novčić za sudbinu.

* Iskara – tamo negdje. Koja lovi po Dubravi, imenovala bi koga, da mi nije do toga da mi čovjek ne sjedne za vrat. I dobro je. Ta je žena carica. Uz sva psihijatrijska previranja, uz sve napade, uz sve šta si je dopuštala, ta ne izlazi kroz vrata pognute glave. Rijetkost. Ekstremnost. Ali rijetkost.

Zašto to pišem? Zato što do sada, koliko ih sve poznajem, nisam vidjela ovakvo kolektivno kompaktno razdoblje. Jer je vrijeme divljih sexualnih i emotivnih revolucija pomalo iza nas. I jer mi je drago da je tako.

Jer kad se ljudi kolektivno osjećaju dobro, onda je i ugodno provoditi vrijeme s njima.