I tako mi je Vix postala financijska savjetnica.

Bez ikakve štele, bez ikakvog nepotizma, sa CVom koji nije bio preišaran s popisom prošlih poslova, i bez stava 'I want to be a businesman, and I want to be today!', bez uglancanih i uštirkanih odjela i skupe pompe, ali sa ultra crvenom kratkom kosom, sa ožiljkom od pircinga ispod desnog oka, sa izrazito vidljivim srebrnim nakitom, i sa skorašnjom finom plačicom (ooooo, kakve sreće da jedan dio dohodaka ode na mene!), u jednoj finoj financijskoj kući. I to taman na fax koji je završila (a nije ga završila u roku i sa stavom 's faxa na posao'), i koji nema veze sa ekonomijom, već sa infrastrukturom čovjeka. Ima nade u našem mladom kapitalističkom društvu. Ima nade, ako se može pronaći posao, koji neće biti jednostavan, ali koji će se raditi, i koji omogućava zaposleniku da se i dalje školuje, magistrira, putuje, istražuje, da se kreće. A da je plaća dobra.

Adrenalinska vijest.

Mada je Vix osoba koja bi sve svoje novce dala za Noinu arku, ili barem za pseću hranu, mačju da i ne pričamo, osoba koja provodi slobodne sate na forumima za životinje, fantajući o malom autu s postoljem za bicikle, te o malom čamcu s motorom. A čiji je moto, 'pojednostavimo stvari'.

Bit će to test. Za nju samu. Kako se snaći u velikom kapitalističkom svijetu, kad iza tebe stoji zvanje psihologa. I to bogami dobrog psihologa. Učinila je čuda od mene, ali opet, mlađe sestre i služe kao zamorci. Što te ne zajebe, ojača te. Jedan psiholog u kući, i svi postanemo introspektivni. Više psihologa u okruženju, barem u onoj količini, koliko ih ja znam, čini dobar tulum. I čistina oko vas. :)

Dodatno objašnjenje slijedi u ovom starom postu.

Recite, što vi mislite o tome. Opustite se. Nije da će vas netko izanalizirati. :)