I par upadica, većinom bivši i trenutni momci od Mojice. :)

Lijepo je bilo vidjeti sve svoje prijateljice na jednom mjestu (mada Iva fali u jednom drugom kontekstu), neke skore gospođe, neke u slatkim mukama jer su ''nabavile'' dečka ovog ljeta, neke u problemima kako pojesti što više od onoga što se presavijalo pod stolovima, i kako strusti što brže votku, da bi se zaredalo s tekilom, završilo (za mene malo ranije, jer sam danas trebala skupiti zrno energije za posljednji rujanski poljubac sa Seanom) s pivom i sprajtom.

O bogme se cmoljilo.

Meni osobno je bio najzanimljiviji dio, jer se radilo o meni , kad su mi počele trusiti o tome što točno smije, a što točno ne smije ići na blog. Vidim da me se prati, što mi je drago jer ga djelomično zato i pišem, a to što sam počela dobivati mailove od ljudi koji su skužili da sam to ja, uzela sam s malom zadrškom, jer dok got se ja osjećam da ovdje mogu ispisat par meni potrebnih redaka i dok got mi se nitko ne ubacuje u facu sa stvarima da ne misli da je to tako kako ja vidim, savjet je, blog.hr i reci šta misliš na – svom blogu, a da ne moram sve i jednom rakovom djetetu od mojih prijatelja objašnjavati kako je što bilo, blog će još uvijek egzistirati.

I ne Vedra, ma koliko se svi godinama sprdali s mojom izjavom, 'daj jebote budite spontane na slikama!', vidim da je sinoć to sve polučilo uspjehom, isto kao što te slike neću staviti na blog, jer definitvno nacija ne treba vidjeti sevdalinke u uhu, i Večernjakovu novinarku na stolu, haha.

Zadnjih par dana sam si zapravo bila strašno dosadna po ovom pitanju, jer su me malo zgromile stvari sa strane, a nisam bila sigurna kako ću na njih sve reagirati, sad kad je jedan dio recimo završen, moram reći da malo lakše dišem, jer sam se stvarno bojala ovog perioda, fakat sam se bojala. Jer malo po malo događanja, i onda odjednom lavina. Pritisci sa svih strana. Hočeš prijateljski, hočeš ljubavni, hočeš novčani, hočeš pomalo obiteljski, hočeš oni koji su povezani s određenim ispitima, koji mi također stvaraju određenu agoniju, jer ih posljednje dvije godine razvlačim poput žvakače gume.

Zato i kažem da je lijepo vidjeti tu estrogensku skupinu na svom mjestu. Jer ma koliko ja, Manga ne bila baš u svom pogonu sinoć, znaš zašto mi je to tako sve bilo. Jer se od sutra prilagođavamo na Gospođa i na skorašnje poimanje tvog odlaska, a meni je odlazaka i dolazaka zadnjih godinu dana na sve strane.

Ipak zapamtila sam par stvari od sinoć:
- kad je Vedra u napadu bijesa istukla pedofiličara na Tajlandu (na što sam tek danas po prave reagirala jer sinoć nisam sve dobro ispercipirala :), te objasnila da joj je trebalo vremena da se oporavi od šoka od Azijskog maloljetničkog sexualnog rasadnika, odnosno kad ju je frajer u Singapuru pitao jel išla u drugu galaksiju kad mu je je objasnila da postoji 9 planeta, i da Zemlja kruži oko Sunca, i da snijeg nije mit.
- da Anuk fakat frflja oko tri ujutro, jer ju više ništa nisam kužila.
- kad je dvojac ex i trenutni dečko ušao kroz vrata :))
- kad sam uvidjela da su točke definitivno bile u modi za vrijeme mog odsustva po Europi, ali da se to nadoknadilo.
- ostalo po potrebi dodajte vi koji čitate, a nikad ništa ne kažete ... :)

I fakat sam si ponosna na činjenicu da sinoć u toj svoj gužvi nisam popušila ni jednu cigaretu. Nakon što sam se stvarno otrovala od onih poljskih Marlbora, odnosno od tog đubreta koje sam kupovala u Dublinu, vratila sam se doma na bijele Waltere, ali mi ni oni nisu sjeli, tako da se veselim trentuku, eh sad je na težini moj karakter, da mi svaki vikend prođe bez nikotina. I svaki dan. Kamo sreće.