I'm not sure if this is right.
But whatever.
Ljuta sam.
Opet nisam napravila sve što sam htjela.
Učila sam hrvatski i biologiju, though, ali kolko sam toga zapamtila je pitanje.
Nisam ponovila hiraganu T__T
Uspjela sam promijenit razinu iz matematike na nižu.
Nije bilo sretnije osobe od mene.
Nothing stands in my way now!
Almost.
Ah, mogla sam odjavit PiG i Psihologiju,
al kaj sad.
Ne znam jel bi me hrvatski trebao brinuti ili ne.
I bojim se da sam si presigurna za njemački.
Ako bude neka žnj tema,
onda mi ništa ne pomaže.
Kaj god.
U petak sam napokon skupila hrabrosti da nazovem onaj faks u Njemačkoj.
Nitko se nije javio.
Goddammit.
U ponedjeljak opet zovem.
My father still doesn't even consider letting me go.
Mother didn't say anything this time.
Kad skupim sve podatke koji mi trebaju,
predstavim im plan i moraju me pustit.
Inače idem i bez ikakvog odobrenja,
I don't even care anymore.
Neće me još sljedeće 4 godine držati u sobici od 20 kvadrata
sa mlađom sestrom koju je udario pubertet baš sad.
It's annoying as hell.
Visual novels will be the death of me.
Igram Brothers Conflict na japanskom and it's not even as frustrating as I thought it would be.
But still.
Somebody teach me japanese.
To watch or not to watch Kagepro now.
Kasno je.
Al poznavajući samu sebe, to me neće spriječiti.
Pogledat, pročitat Noragami
i ak ostane još energije,
nacrtat Azusu i Tsubakija.
Or maybe Masaomi.
Ah, so many boys to choose from.
Ja ne mogu, ovo je tak dobro, zašto to nisam slušala kad sam gledala Dangan Ronpu
Idem sad.
Thank you for your attention.
Tschüs!
Oznake: Visual novels take up so much time, želim igrat Kamigami no Asobi, ali ni za to još ne postoji engleski patch, japanese, why, #nobodycares
komentari posta, 13