● Christie. [22; 5.6.]
Germany. Zagreb, Dubrava.
Art. Languages.
German [fluently], English, Spanish and a bit of French, Japanese, Korean.
Russian, Swedish, one day.
Headphones and my favourite music ♬
Reading, writing, drawing, singing, dancing.
Japan. Animes. Mangas.
Tomb Raider fan ❤
Mythology and Ancient Cultures.
Optimism/Pesimism. Sarcasm. Irony.
Clumsy.
Yo no sé lo que you tengo,
ni sé lo que me haca falta,
que siempre espero una cosa,
que no sé como se llama.
“Deep inside, she knew who she was, and that person was smart and kind and often even funny, but somehow her personality always got lost somewhere between her heart and her mouth, and she found herself saying the wrong thing or, more often, nothing at all.”
— Julia Quinn
Credits;
Theme by °°. Adaptation was done by Beth. Header and icon are from here and here.
31.08.2017.
Post-Vienna Depression
Prošli petak sam išla kod frendice u Beč. Da ovo ljeto ipak malo izađem iz grada, kad već nisam išla na more. I moram reći, druga frendica je imala pravo kada je rekla da je Zagreb manja i ružnija verzija Beča. Definitivno se vidi utjecaj Beča u zagrebačkoj arhitekturi. Također, iako nisam ništa drugo ni očekivala, Beč je stvarno jako jako lijep grad. Nisam bila na puno mjesta dosad, ali jedini grad koji mi se trenutno može mjeriti s njim je Prag. I tamo bih htjela otići u skorije vrijeme.
Uglavnom, baš je bilo chill i baš mi je bilo drago da sam otišla, jer je bilo tri dana bez stresa, bez obaveza i razgovora do pola noći, što mi stvarno fali zadnjih par godina.
Neke teme razgovora uključivale su ljude s kojima se više ne čujemo, među kojima je i frendica za koju nisam mislila da ću tako brzo izgubiti kontakt. Definitivno mislim da sam ja kriva što se to dogodilo i mogu zamisliti više od nekoliko razloga zašto se to dogodilo, ali voljela bih se barem još jednom čuti s njom, da mogu biti sto posto sigurna u čemu je problem. Muči me to i htjela bih joj poslati iskrenu poruku, ispričati se za pogreške koje sam napravila, ali s druge strane bih se osjećala tako fake da joj napišem neku kilometarsku poruku. Nisam osoba koja to inače radi, ali nedostaje mi taj closure. I da to napravim, bila bi jedna osoba manje zbog koje bih se tako osjećala.
Ne znam.
Onaj dan kad sam se vratila u Zagreb, uhvatila me neka depresija. Vjerojatno totalno normalna pojava, ali sad imam potrebu opet otići negdje. Trebat će mi tjedan dana da se riješim tog osjećaja.
A moguće je da ću posjetit frenda u Grazu kad on ode na razmjenu. Tamo je pak druga osoba s kojom imam osjećaj da nismo baš završili kako spada. Iako nikad ništa nismo ni počeli, pa ne znam koliko je to legit osjećaj. It's actually just unsatisfied curiosity about some things. I should just let it go.
Za treću osobu trenutno ne znam ni gdje je trenutno. Možda je ona odavno završila sa mnom, ali po njenim zadnjim riječima ne bih to rekla. I don't know. I'm not a hint taker.
