● Christie. [22; 5.6.]
Germany. Zagreb, Dubrava.
Art. Languages.
German [fluently], English, Spanish and a bit of French, Japanese, Korean.
Russian, Swedish, one day.
Headphones and my favourite music ♬
Reading, writing, drawing, singing, dancing.
Japan. Animes. Mangas.
Tomb Raider fan ❤
Mythology and Ancient Cultures.
Optimism/Pesimism. Sarcasm. Irony.
Clumsy.
Yo no sé lo que you tengo,
ni sé lo que me haca falta,
que siempre espero una cosa,
que no sé como se llama.
“Deep inside, she knew who she was, and that person was smart and kind and often even funny, but somehow her personality always got lost somewhere between her heart and her mouth, and she found herself saying the wrong thing or, more often, nothing at all.”
— Julia Quinn
Credits;
Theme by °°. Adaptation was done by Beth. Header and icon are from here and here.
13.01.2013.
Kill Your Heroes.
He-Hey...!
I don't even know.
Sutra počinje drugo polugodište obviously, a ja bi se fkt trebala primit knjige. Yes, yes.
Prošlo polugodište je bilo najgore ikada, but I guess it happens, kad si treći razred, dobiješ logiku i još uvijek ne znaš faking matematiku (I know, I know, DO something about it. Actually, I did do something about it. And I'm proud of myself.)
Ovo je još jedan besmisleni post o tome kako bih trebala učiti i kako kažem da ću ovo polugodište STVARNO to i napraviti. I'm sick of it, too.
Na ovim praznicima se nije dogodilo apsolutno ništa vrijedno spomena, ali to nisam ni očekivala. Bila sam na normalnom dočeku Nove kod frendice i bilo nam je dobro. What more could you ask for.
Vraćajući se na temu škole, što stvarno moram napraviti je prezentacija o Anni Karenini za hrvatski i Pride i Prejudice za engleski. Koju sam trebala imati još prošlo polugodište, so it's probably never going to happen (I shouldn't say that, should I?) Sve ću ja to napravit. Da, da. Idiot. Mrzim kad to napravim. Javim se za nešto što mi se ionako neće dati. Ni ne skužim, što je najbolje. Al tak se natjeram da napravim nešto. It actually works. From time to time.
Statistike mi kažu da većinom pišem kratke posteve. That's fine, I guess.
Skidam si nove pjesme.
Trebala bih ić spavat. Tresem se k'o luda, neka drhtavica me uhvatila. Mrzim kad mi se to dogodi prije spavanja. Valjda se neću sutra ujutro probuditi s temperaturom il neš. Won't be any sleeping tonight. Hell yeah.
Sutra već opet imam devet sati, yay. I još vani pada snijeg. Kad je prošli put tako padalo, ponedjeljak je bio, na okretištu je tramvaj iskočio iz tračnice. Hodala sam dva sata do škole. Jer nisam normalna. Stigla sam taman na slušni iz glazbenog. Yay. Al dobila sam tri, što je ok.
Htjela sam počet čitat Norwegian Wood od Murakamija, ali od ništa od toga danas. Gospođa Bovary me čeka. Not today, though.
Ovdje ću završiti i pustiti vas na miru sljedećih par dana (tjedana, mjeseci?). Ako me nema, it means that I'm at least trying. Nadam se da se nećete ljutiti.
Zahvaljujem svojoj pametnoj Miočanki što mi je ovo pustila. I will love you forever.
Nisam već dugo stavila sliku. Baš mi se i ne da. What's the point, anyway?
You know what I love? Putting my headphones on and listening to this all night long. Try it out.
I love that song.
Frendica me navukla na jednu koreansku dramu and aaa, can't stop thinking about it. Extreme cuteness. Inače ne volim gledati takve serije, ima trenutaka kada si misliš, this is to embarrassing to watch. I hate those moments. Ali ovo. There's no way you can not fangirl all over the place.
Još uvijek mi je neugodno.
Još točno dva mjeseca do izlaska novog Tomb Raidera. I don't think my heart can take it.
Scrolling through tumblr at night is depressing.
Mrzim ove svoje kratke posteve.
Edit (7.1. 2013.; 22:55): Napokon sam opet našla volju za čitanjem.