● Christie. [22; 5.6.]
Germany. Zagreb, Dubrava.
Art. Languages.
German [fluently], English, Spanish and a bit of French, Japanese, Korean.
Russian, Swedish, one day.
Headphones and my favourite music ♬
Reading, writing, drawing, singing, dancing.
Japan. Animes. Mangas.
Tomb Raider fan ❤
Mythology and Ancient Cultures.
Optimism/Pesimism. Sarcasm. Irony.
Clumsy.
Yo no sé lo que you tengo,
ni sé lo que me haca falta,
que siempre espero una cosa,
que no sé como se llama.
“Deep inside, she knew who she was, and that person was smart and kind and often even funny, but somehow her personality always got lost somewhere between her heart and her mouth, and she found herself saying the wrong thing or, more often, nothing at all.”
— Julia Quinn
Credits;
Theme by °°. Adaptation was done by Beth. Header and icon are from here and here.
25.12.2012.
Sretan Božić (i sve što ide uz to).
Kao prvo, želim svima vama sretan Božić, da ste sa obitelji i sretni i zdravi itd. Sorry, sa svakom godinom mi ovo teže pada.
Svi smo još uvijek živi, što je dobar znak i još jedan dokaz da su sve one priče bile gluposti. Kao i sve ostalo što se pričalo.
Htjela sam još prije par dana napisat post, da ne bude baš za Božić, al eto, tak je ispalo.
Još sam neš htjela napisat, al sam sad zaboravila šta.
You know, I don't have the right to say this, but... Why is EVERYBODY so freaking depressed?! Zašto je na svakom blogu ili svakom tumblru ili svakom Facebook statusu nešto užasno depresivno?? I mean, yeah, znam da kod mene isto već duže vrijeme tako izgleda, ali kad su svi oko tebe tako pesimistični i "realni", how are you supposed to see the bright side of life? Ljudi žele biti sretni. Pa budite, goddammit. (Right one talking) Svi sam imaju neke dubokoumne misli na pameti, neš crno, neš... umjetničko. Nitko ništa ne radi protiv ičega (koliko sam puta to zapravo ovdje već rekla?) i ništa. Things stay like that. Na kraju se čini da nitko zapravo ništa ni ne želi promijeniti. E, pa onda ti ja niš ne mogu.
Ali od ništa ne dolazi ništa.
Ajmo ovak. Barem jedanput, nasmiješite se nekom strancu. Ili sebi u ogledalu. Ili mami, tati, sestri, tetki, sestrični dvadesetog koljena, uopće nije važno. Nasmiješite se, makar samo malo. Vidjet ćete koliko će vam to zapravo uljepšati dan. Ili samo trenutak, al nije važno. Nađite razlog, nađite smisao. I iako ovo ti ljudi na koje mislim neće pročitati, molim vas, nemojte mi više govoriti da ste vi ili svi mi u k***u, da oprostite izraz. Jer to mi već stvarno ide na živce. DO something about it and stop crying. Nešto se uvijek može napravit. I osjećat ćete se barem malo bolje. Jer ste pokušali. Ali nemojte nakon prvog puta odmah odustati. Nastavite, pokušavajte ponovno. Nakon nekog vremena ćete se opet osjećati živo. I to je ono što svi želite, zar ne? Osim skriti se u rupu i umrijeti. (I wanna do that to sometimes, I admit) Osjećati se ispunjeno, sretno, živo. Well then, go ahead. And tell me the results.
