U ovom postu želim obraditi četiri teme. Biti poseban, homoseksualnost tj. seksualna orijetancija općenito, religija i mainstream-alternativa (opet, znam). Mislim da su to četiri teme koje mi najviše zaokupljavaju (?) misli u svakodnevici. Ako će ovo biti nešto duži post, ispričavam se. Ako ne... dobro za vas xD.

Svi mi kažemo da smo drugačiji, ali ako smo svi drugačiji, zar nismo onda u biti svi isti? Ti možeš biti poseban jer znaš lijepo crtati ili pjevati ili plesati ili znaš puno jezika i kaj ja znam što sve ne. Ali nisi jedini na svijetu. Ima stotine ljudi koji isto tako znaju i crtati i pjevati. Što nije loše, naprotiv. Ja sam čvrsti zagovornik individualizma, ali mislim da je vrijeme da prihvatim da smo, kako smo svi različiti, tako i svi na neki način jednaki. Svi smo ljudi. Razmišljamo, osjećamo. A opet je svatko svoj. Tj. većina. Znamo na što se misli. Ista osoba ne postoji dva puta u to sam čvrsto uvjerena. Barem ako ne počnem vjerovati u reinkarnaciju. A čak ni onda vjerojatno ne bi bio ista osoba koja si bila u prethodnom životu.

Seksualna orijentacija? Nisam htjela pisati baš neposredno nakon onih incidenata na paradi, ali želim iznijeti svoje mišljenje o svemu tome. Recimo ovako. Nisam homofob, to nikako. Većina gay ljudi je jako simpatična. Volim yaoi, to sam nedavno shvatila.
Ali jedino u čemu se ne slažem je ta parada. Okay, gay si, ali to ne moraju sad svi znati. Mislim, ne u smislu da se moraju skrivati... Ma znate što mislim. Ako je homoseksualna orijentacija nešto najnormalnije kao i heteroseksualna, onda je to ok i ne moraju se odmah polugoli pokazivati na cesti. Hetero ljudi isto nemaju svoju paradu.
Što se tiče Crkve i njezinog stava, ne znam što bih mislila. Vjerujem u Boga. Ali, jel bi se to baš trebalo smatrati kao grijeh, mislim da i ne bi. Jer Bog nas je stvorio onakve kakve jesmo, a Bog ne griješi. I slažem se s onim što je moja teta rekla, ti ljudi si valjda isto ne izaberu da budu gay. Ti ne možeš u jednom trenutku samom sebi reći, ja ću sada biti bi i svidjet će mi se i muškarci i žene. To tako nejde. Nitko ne zna zašto neke ljude privlače drugi ljudi istog spola, pa onda nek ne govore o tome kao da je neka bolest, virus, whatever. Po ovom pitanju bih više ostala neutralna.

Religija... Sad sam zaboravila kaj sam uopće htjela napisati. Mislim da zapravo ni nisam htjela pisati baš o religiji, nego samo onaj dio sa Crkvom i gay ljudima. Ali dobro, ima par stvari. Kao prvo, svatko ima pravo vjerovati u ono što želi. Drugo, živciraju me komentari, ako npr. na Youtube-u, kad kažu da su Kršćani ovo ili ono. Vidim da Crkva danas itekako zna iskoristiti svoj "status" ajmo reći. I ne podržavam to, nikako. Ali nisu ni Crkva ni Kršćani uvijek za sve krivi. Mislim, seriously. Drugi kao nisu imali svoje prste u nekim skandaloznim incidentima. Ili gorim situacijama. Hello? Ne moraš odmah cijeli narod ili cijelu religiju kriviti.

And last but not least. Oh da, koliko sam puta spominjala mainstream i alternativu... Ispričavam se zbog toga. Još uvijek pokušavam naći samu sebe, iako mislim da sam se već odavno izgubila. Ali to nije isprika. No pitanje je, zašto te dvije grupe uopće postoje? Logično, mainstream, ono što većina sluša i u što se većina oblači. A alternativa? Metalci, rokeri, punkeri i bla bla bla, ima tih skupina puno i previše da bi se sad sve ovdje spominjale. Ali kada pogledaš ono što sam na početku spominjala, alternativa je isto veća skupina ljudi, koja, svaka od njih, sluša istu vrstu glazbe, oblači se na sličan način i kaj ja znam po čemu to još ljudi gledaju. Ne znam ja puno o tome, koliko god sam govorila da ne želim biti mainstream i koliko god razmišljala o tome. To opet znači da su isti, kao i ostali alternativci. A svaki od nas ima barem malo mainstreama u sebi. I ne kužim po čemu bi alternativci bili tako posebni. I mainstream bi mogao biti alternativa a alternativa mainstream. A ako smo svi različiti i neki način jednaki, u čemu je onda smisao svega ovoga?

Zbunjujuće.

Sat filozofiranja je gotov, oslobođeni ste svih obaveza. xD

I za kraj želim reći, da ovim postom nisam nikog htjela uvrijediti i ako ima nešto uvredljivo u ovom postu, ja se ispričavam.

Pozdrav!



komentari posta, 29

Post prije pedesetog posta.

Nije mi niš pametnije palo na pamet za naslov. Niti ne znam kaj bih napisala. Ne znam iz kojeg razloga sam uopće počela pisati. Pisala sam opet malo, ali ne osjećam da je trenutak za objavljivanje. Objavljujem određene posteve samo kada osjećam da j pravi trenutak za to. Ne znam zašto, ali tak je. Ako nije pravi trenutak onda samo nešto zbrčkam i jednostavno nije dobro. Tako je i kada pišem pjesme. Ako nije pravi trenutak, nema prave inspiracije, onda ne ispadne dobro. Logično. Eh, a sad sam imala neku potrebu napisati neki post bez ikakvog razloga.

Pročitala sam prvi dio Millenniuma Stiega Larssona. Moram reći da su sve pohvale opravdane. Nisam neki ljubitelj trilera/krimića, ali ovo je bilo onak, wow. Likovi su vrlo originalni, a radnja je... drugačija na neki način. Meni se svidjelo i ispunilo je sva moja očekivanja.

To je sve. Glupost od posta. Za sljedeći ću morat neš bolje smislit. Valjda.

Pozdrav

Htjela sam neš prirodno. Kaj nije slatka?

komentari posta, 30

First working week ever.

Ovaj tjedan sam radila kod tete u uredu. Naporno je to, ali nije strašno. Malo iskustva u poslovnom svijetu nikom ne škodi, zar ne? Mislim da je upravo suprotno. Danas sam se htjela upisati na intezivni ljetni tečaj španjolskog. Ali ima samo mjesta u skroz početničkim grupama. I mislim da mi se to ne bi isplatilo. Pa onda niš od toga.

U biti se jako bojim budućnosti. Ne znam zašto. Bojim se da kad završim gimnaziju i faks (ako Bog da) neću nać posao. I kaj onda?, pitam se. Jezici su moja ljubav. Ali ne želim ni predavati u školi, niti prevoditi. What do? Kažem samoj sebi da se o tome još ne treba brinuti. Ipak, treba gimnaziju prvo završiti. Onda ćemo o svemu ostalome.




komentari posta, 24

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.