Udobno ste smješteni u blogu:
Les Jours Tristes. Navigacija su mali trokutići koji će se pojaviti kada mišem/kurzorom prijeđete preko ovog teksta.
Udobno ste smješteni u blogu:
Les Jours Tristes. Navigacija su mali trokutići koji će se pojaviti kada mišem/kurzorom prijeđete preko ovog teksta.
● Stupidity and Randomness
● Christie. [22; 5.6.]
Germany. Zagreb, Dubrava.
Art. Languages.
German [fluently], English, Spanish and a bit of French, Japanese, Korean.
Russian, Swedish, one day.
Headphones and my favourite music ♬
Reading, writing, drawing, singing, dancing.
Japan. Animes. Mangas.
Tomb Raider fan ❤
Mythology and Ancient Cultures.
Optimism/Pesimism. Sarcasm. Irony.
Clumsy.
Yo no sé lo que you tengo,
ni sé lo que me haca falta,
que siempre espero una cosa,
que no sé como se llama.
“Deep inside, she knew who she was, and that person was smart and kind and often even funny, but somehow her personality always got lost somewhere between her heart and her mouth, and she found herself saying the wrong thing or, more often, nothing at all.”
— Julia Quinn
Theme by
°°. Adaptation was done by
Beth. Header and icon are from
here and
here.
Kako je, čini mi se, već postalo uobičajeno da se žalim na stvari općenito, nastavit ću tako o jednoj temi. Tkogod ima profil na Facebooku, vjerojatno će razumijeti o čemu pričam. Ako ima one klinke kao prijatelje.
Ne znam, zapravo nije samo na fejsu tak, nego i u svakodnevnom životu. Ali uglavnom, ljudi na fejsu stalno pišu neke ljubavne statuse. A kad počnu pisat one iz 7. i 8. razreda. Then I'm like -_-. Mislim, nije me briga. Al ne mora svatko znat. Ljubav nije sve u životu. Mislim, smatram da je važno. Ali curo, zar ti sa 13 godina već treba dečko? Ponavljam, nije me briga, niti se ne želim miješati, al moram se negdje ispucat. Ja sam i solo sretna x).
Te cure kaj se naslikavaju za fejs valjda nemaju život ili kaj? (Prava se javlja xD) Facebook u životu ništa ne znači. I ja visim svaki dan na njemu, al dosadno je. Većinom nisam duže na njemu od 10-20 minuta. Ovisi kaj ima. Ili kad sam s nekim u (In)box-u. Ah dobro. Nobody cares.
Nešto u zadnje vrijeme nisam raspoložena. Oprostite na mojim živčanim ispadima.
Imam potrebu napisat neki dubokoumni post...
Awww.
komentari posta, 9
To je moj profesor iz kemije jednom rekao. Na hrvatskom, ofc. Ljudi više ne vole ljude, nego stvari. Druge ljude iskorištavaju. Kao da su stvari. Yep. He's so right. A šta mi tu možemo. Ništa. Na neki način smo svi takvi, zar ne? Iako to ne želimo ili ne možemo priznati. Ima dobrih ljudi. Ima i dobrih stvari. Ali šta ima u tim stvarima kojima podređujemo živa bića? One nas ne mogu usrećiti. Kada dobijete nešto novo, bit ćete sretni, naravno. Ali to nije dugotrajna sreća. Nakon nekog vremena vam postane svejedno. Ljudi. Stupid creatures. Ne znaju cijeniti što imaju. Mogu biti sretni sa svojim životom. Recesija, recesija! Nama je tako loše! Ne možemo živjeti! Imamo samo dovoljno za deset mobitela i dva auta! Jadni mi! Naravno. Egoistic. Stupid. MATERIALISTIC. Danas, kad sam se vraćala kući sa tramvajem, vidjela sam, kako je jedna gospođa, koja je taman zgrabila mjesto, gledala u drugu gospođu. Valjda je i ona htjela sjest. Vjerojatno joj je bilo drago. Da je ona sjela, ne ona druga. Kak mrzim ta prijevozna sredstva. Ljudi se guraju, a nema mjesta. I onda se svi stisćemo kao srdele. Al doslovno. A ovi vozači buseva voze kao luđaci. Jao. Dobro, skrenula sam s teme. Što ti vrijedi iPod, iPhone, Laptop, BMW, vila u Miami-u, ako nemaš nekoga s kim možeš provesti svoje vrijeme? Ili bar podijeliti te stvari. Ak niš drugo.
Things don't make you happy. People in your life do. Kad bi to ljudi bar mogli shvatiti...
Odlučila sam malo promijeniti izgled bloga. Ne znam jel ste vidjeli, ali maknula sam većinu slika iz boxa, a i sve one moje pjesme. Tražila sam novi dizajn, s dva boxa i po mogućnosti crni, ali većina njih više ne radi s dva boxa dizajneve. Mislim ima ih još. Ali nisam mogla naći ni jedan koji bi mi se baš svidio. Baš sam razmišljala malo. Prije ovog bloga sam imala jedan drugi. Al sam na njega nabacila toliko gluposti, da sam ga zatvorila. Crne dizajneve nisam mogla ni zamisliti. A sad, na ovom blogu, sam imala crni dizajn i bila sam potpuno zadavoljna. Sad je opet nešto svjetljije. Osjećam se bolje nego što sam se osjećala prije godinu dana. Iako me dosta stvari trenutno muči. Možda se istresem u nekom drugom postu x). Možda promijenim i adresu. Myshadowworld više nije prikladno. Nikad zapravo ni nije bilo. Iako nije ni važno. To je samo adresa.
komentari posta, 13
