Heh, čini mi se da sam počela češće pisati posteve...
Što u ovom postu želim napisati...?
Ček da razmislim...
Vjerujem da ste svi već čuli, da život čine male stvari ili da male stvari čine sretnim. Moram reći, da se slažem s tim. Nije uvijek potrebno nešto "veliko" da bi nam uljepšalo dan. Jedan mali osmijeh, dobra ocjena, mali poklon itd. već može uljepšati dan. Znate što trenutno osvjetljava moj dosadni, depresivni, monotoni život? Moja mala sestra Isabella. Ima 5 mjeseci i neizmjerno ju volim. Kada mi se nasmije ili nešto brblja, odmah zaboravim na probleme. Slatko moje malo... Ok, neću sad pričati o svojoj familiji...
Ono što želim reći je, da su male stvari u životu jako važne. Male stvari čine život lijepim i donose malo boje u dosadan, monotoni svakidašnji život. Novac ne čini sretnim. Odijelo ne čini čovjeka. Važno je ono što je u nama i ono što dajemo. S čim ne mislim poklone ili slično, nego osmijeh. Jer, kao što sam već rekla, jedan osmijeh, makar i onaj nepoznate osobe, može učiniti čudo. Osmijeh osobe kojoj smo pomogli je neprocjenjiv.
Zato *smile* i možete nekome uljepšati dan.
Okay, već se ponavljam...
I za kraj, opet jedna pjesmica koju sam ja napisala. Nadam se da će vam se svidjeti x)
Little beautiful things
Walking through the rain,
Thinking 'bout,
How life is hard.
Crying silver tears,
And thinking about,
How silly you are,
To cry about every little thing,
And if something doesn't goes
The way you want it to go.
Seeing one colorful umbrella,
Between so many black ones.
It makes you smile.
Now you see,
Between so many bad things,
Can be good ones.
Life will never be easy,
But those little good things,
Can make it beautiful.
komentari posta, 41
Oops.
Novi post?
Da.
Moram se ovog riješit.
U odnosu na posteve dosad, je ovaj malo osobniji.
Nadam se, da ćete ga ipak pročitat.
U zadnje vrijeme imam probleme sa frendicom. Onom, koju sam prije smatrala najboljom, dok je ona smatrala drugu najboljom. Ali mi to tada nije bilo važno. Ona je bila moja najbolja prijateljica. I točka.
Nakon nekog vremena sam skužila, da nešto nije u redu. Ni danas ne znam što to nije u redu. Niti ne znam, želim li znati. Uglavnom, nije više kao prije. Nešto je drugačije. Ne znam što. Ne mogu više to trpjeti. Ne mogu NJU trpjeti. Malo mi fali da puknem. Počela mi je ići na živce. Ona je stalno živčana. Stalno se na nešto žali. Stalno govori kako joj je život jadan. I ona također. Priča o ljubavi, koja se nikad neće ostvariti (iako u tome nema ničeg lošeg, naravno). I to sve priča meni. I jednoj drugoj "prijateljici".
Razmišljala sam. Prije, kada sam jednostavno bila živčana, stalno sam se derala na nju. Maltretirala, priznajem. Ali nisam ju tukla, ne daj Bože. To je bilo prije. Danas se znam kontrolirati. Hvala Bogu. Vjerojatno ćete sad misliti, da sam neka agresivna luda ženska. Bilo mi je žao. Kajala sam se, što sam bila tako loša prijateljica. I danas mi je žao. Ali prošlost ne mogu promijeniti.
I opet sam razmišljala. I kada sam imala te svoje trenutke, "žute minute", kako bi neki rekli, uvijek sam joj pomagala kad sam mogla. Posuđivala sam joj stvari. Već dvije godine joj posuđujem onaj glupi Sims, umjesto da joj kažem, da si sama kupi. Ali ne. Šutim. Pomagala sam joj, kad god sam mogla. Dobila je od mene majice, kad sam bila u Njemačkoj. Da. Sve to.
I onda na trenutak sve ovo stavim na stranu i mislim si: Što je ona ikada napravila za mene? Ja NIKADA od nekog ne tražim da mi vrati za ono što sam mu napravila ili kupila ili što god. Nikad. Ni prije ni danas. Ali opet. KADA je ona meni pomogla u školi? Rijetko kad, jer uglavnom sam bolja učenica od nje. KADA je ona meni spontano nešto kupila? NIKAD. To ne znači, da bi ju ja tražila da mi nešto kupi. I da mi sad nešto kupi, ne bih prihvatila. Jer, kao što sam već napisala, NIKADA ne tražim ništa zauzvrat. Griješim li možda?
Znala sam se glupo i bezobrazno prema njoj ponašati, ali ona je isto imala takvih faza, raspoloženja... Tu smo valjda podjednake.
Jednostavno mi ide NA ŽIVCE. Živčana je svaki dan, ne prođe dan, kada se ne dere. Ponaša se glupo i to ju je učinilo metom dečkiju iz razreda. Njezino živčarenje (ne znam kak da napišem) na svaku sitnicu ih zabavlja. Tu joj ne mogu pomoći. Žao mi je, što sam ju ikada pitala, da ide zajedno sa mnom na španjolski.
A opet.
Osim mene ima samo jednu "prijateljicu" (nije joj jedina, ali jedina koja se druži sa mnom, a ta ju ogovara iza leđa. Ali se za nju zalijepila kao ne znam šta. I tu je sad ovo. U školi je STALNO s tom drugom curom. Sa mnom jedva priča. A za sve ostalo mene zove. Zato što ova druga, kao, nema vremena. Ja sam joj samo zamjena. Da ne mora sama u školu (ne voli biti sama, čak ni u pekaru ne želi ići sama). Ili na španjolski. Ili bilo gdje drugdje. Od koga bi prepisala zadaću, kad bi joj zatrebala? Od mene, naravno, kad je ova druga još lošija nego ona sama (s čim ne želi reći, da je ona sad JAKO loša u školi).
S druge strane, ona ima problema u obitelji, i to ne samo financijskih. Očito je, da se roditelji ne brinu previše o njoj. Barem ne mama. Ona kaže, da ju mama stalno ljuti, da se stalno svađaju (ali ne nekak ozbiljno). Zato je tako živčana, kaže ona.
Nedavno sam odlučila, da ne želim više ništa imati s njom. Onda je jednog dana došla do mene. Razgovarale smo, kao uvijek, smijale se. I onda me pitala: "Ostat ćemo prijateljice, šta ne?". Ja sam samo rekla, da, naravno. Nisam imala srca, reći joj išta. Greška.
I onda opet složim sve ovo, što sam dosad napisala, zajedno.
Ona, kao da joj ništa ne znači, ne mogu s njom pričati o nekoj ozbiljnijoj temi, niti o svojim problemima, a s druge strane, ni ja nisam uvijek bila najbolja frendica.
Dosta mi je nje. Ali da ju ostavim, tko bi joj ostao? Nemam srca, samo tako ju ostaviti. A opet, ne mogu više s njom izdržati. Osjećam se iskorišteno, kao da sam joj samo zamjena za sve. Samo da ona ne mora biti sama. Ja mogu bez nje. Jel ona može bez mene, to je pitanje.
Ne mogu više.
Sve to više nema smisla.
Žao mi je.
"I wonder,
If you ever cared about me,
If I've ever meant something to you..."
Hvala, ako ste pročitali cijeli post. I shvaćam, ako ćete sada loše misliti o meni. Ali nadam se, da ćete i vi mene razumijeti.
DODATAK.
Ovo sam prije par dana napisala, pošto sam bila inspirirana ovom temom... (xD)
Ne mrzim ju.
Ali ovako sam se bar malo ispucala...
We were best friends,
Now, you are the person I never want to see again.
We were like sisters,
Now, we act, like we don't know each other.
We used to laugh together,
Cry together.
We shared our secrets.
We were doing everything together.
We were going everywhere together.
But it's over now.
Everything between us collapsed.
I wonder,
If I you’ve ever cared about me,
If I’ve ever meant something to you.
I wonder,
If you looked at me as a friend,
Or as a toy…
komentari posta, 18
Danas ću vam napisati nešto o jednom filmu tj. o anime-u po kojem se taj film snima.
Anime se zove Avatar: The Last Airbender
O čemu se radi?
Radnja se odvija u nekom fantasy-svijetu koji je podijeljen na četiri nacije: nacija Vode, Vatre, Zemlje i Zraka. Neki ljudi tih nacija mogu kontrolirati elemente po kojima je nacija dobila ime.
Ali...
Nacija vatre je ostalim nacijama objavila rat. Osvojila je većinu teritorija, ali još uvijek ima ljudi koji naciji Vatre pružaju otpor.
Jedini koji može zaustaviti taj rat je tzv. Avatar, koji može kontrolirati sva četiri elementa. Ali zadnji Avatar je nestao prije 100 godina.
Jednoga dana, dva stanovnika nacije Vode, Katara i njezin brat Sokka (kojeg glumi Jackson Rathbone
) pronađu novog Avatara, dečka po imenu Aang, koji je ujedno i zadnji stanovnik nacije Zraka. Zajedno sa Katarom, Sokkom i slijepom princezom nacije Zemlje Toph, kreću na put, da bi naučio kontrolirati ostale elemente i zaustavio rat.
Glavni neprijatelji su im Lord nacije Vatre Ozai, njegova kćerka... eee, mislim da je Azula, ali nemojte me držati za riječ, i njezin brat princ Zuko, koji se poslije okreće protiv oca i pridružuje Aangu.
Neću više ulaziti u detalje...
I koji je sad problem, pitate se (a možda i ne...)
Kad sam saznala, da će se snimati film po tom anime-u, ja sam bila preesretna. I mislim si kako će biti predobar, još kad sam saznala da će Jackson Rathbone glumiti Sokku, mmmm... x)
I onda sam još zamišljala kakav će zgodan glumac "utjeloviti" Zuka.
I onda šok.
Kad sam vidjela, htjela sam ubiti redatelja i poslije toga se baciti sa mosta.
Mislila sam kako će se napokon "utjeloviti" (barem meni) zgodan lik iz anime-a i nadala se da će i u stvarnosti biti neki sexy i zgodan glumac...
Ovo je Zuko
Nemojte ništa reć, ukusi se razlikuju xD
I ovo (ni)je Zuko
Ja nemam ništa protiv tog tipa.
ALI ZAR NISU MOGLI NAĆI NEKOG BOLJEG?! (tj. zgodnijeg...)
Da, da znam.
Nisam još vidjela film i (vjerojatno) će mi se bez obzira na tog tipa svidjeti.
Ali ja hoću Zukaaaaaaaaaa!
*scream*
I to pravog.
Nemojte mi zamjerit, i ja sam samo fan-girl :D
"Prekidamo program, zbog važne novosti.
Otvoren je novi forum freak city
Otvarajte teme koje želite i uživajte.
Traži se još administratora.
Molimo sve koji su zaintresirani, da se registriraju.
Hvala."
Gdje sam stala?
Aha, da.
Moji snovi su uništeniiiiiiiiiiiiiiiiii....!!!
komentari posta, 20
