Udobno ste smješteni u blogu:
Les Jours Tristes. Navigacija su mali trokutići koji će se pojaviti kada mišem/kurzorom prijeđete preko ovog teksta.
Udobno ste smješteni u blogu:
Les Jours Tristes. Navigacija su mali trokutići koji će se pojaviti kada mišem/kurzorom prijeđete preko ovog teksta.
● Stupidity and Randomness
● Christie. [22; 5.6.]
Germany. Zagreb, Dubrava.
Art. Languages.
German [fluently], English, Spanish and a bit of French, Japanese, Korean.
Russian, Swedish, one day.
Headphones and my favourite music ♬
Reading, writing, drawing, singing, dancing.
Japan. Animes. Mangas.
Tomb Raider fan ❤
Mythology and Ancient Cultures.
Optimism/Pesimism. Sarcasm. Irony.
Clumsy.
Yo no sé lo que you tengo,
ni sé lo que me haca falta,
que siempre espero una cosa,
que no sé como se llama.
“Deep inside, she knew who she was, and that person was smart and kind and often even funny, but somehow her personality always got lost somewhere between her heart and her mouth, and she found herself saying the wrong thing or, more often, nothing at all.”
— Julia Quinn
Theme by
°°. Adaptation was done by
Beth. Header and icon are from
here and
here.
Da da, novi post =)
U zadnje vrijeme sam puno vidjela, da na blogovima pišu, kako su ljudi čudovišta. Okrutni, bezosjećajni, hladnokrvni etc.
Da.
Slažem se sa svime. Ljudi u ovo vrijeme više nisu ljudi. Oni jesu čudovišta. Rijetko kad se može naći iznimka. Svi su površni i žive u ovom dosadnom sivom svijetu. Nije i briga za nikoga i ništa, samo za samog sebe. Kada vidim sve one prosjake na ulici, kojima nitko ne želi dati ni novčić, stisne mi se oko srca. Kada vidim onu djecu, koja su ostala bez roditelja, koja nemaju ni dom ni obitelj ni hranu, plače mi se. I tko im pomaže? Skoro pa nitko. Gdje su sve one udruge koje bi trebale pomagati? Gdje je sav novac koji ljudi doniraju tim siromasima? Gdje sve to nestaje?
Danas svi trče za poslom i novcima, čak ih ni za obitelj nije briga. Posao, posao, posao. Naravno, treba raditi i od nečega se mora živjeti. Ali zar je tako teško izdvojiti malo vremena za one koje volimo? Zapravo, pitanje je jel ih uopće volimo...
Ovom svijetu treba netko tko će obojati ovaj monotoni sivi svijet. Netko tko će nasmijati ljude i opet dovesti radost na svijet. Treba nam netko tko će spasiti ovaj svijet. Tko će ga spasiti od toga da utone u monotonosti, površnosti i nasilnosti.
Nama treba heroj. Ali oni u ovom svijetu više ne postoje...
komentari posta, 42
Hey, evo mene, odlučila ja brzo napisati novi post o jednoj temi koja vjerojatno muči sve u našoj dobi.
A to su POPULARNOST... I ono... Biti COOL.
Danas više ne možeš biti onakav kakav si zapravo. Moraš se uklopiti DRUŠTVO. Ako se ne uklapaš u društvo, bit ćeš izbačen i ostati sam. (Osim, naravno, ako imaš jako dobre prijatelje) Danas je važno biti POPULARAN i COOL, jer ako nisi, to će ti uništiti život. Mislim da ste čuli i vidjeli nekada možda, za one, koji nisu mogli izdržati taj pritisak društva, te su počinili samoubojstvo. Vidite li do kud nas je dovelo to društvo? Do RUBA. Neki jednostavno ne mogu biti POPULARNI. Da bi bio POPULARAN moraš uvijek biti u trendu, nositi marke i in stvari, piti i pušiti i pretvarati se u ono što nisi. Jednostavnije, moraš uništiti samog sebe.
Ja sve to ne mogu razumijeti. Zar je toliko važno dobro izgledati? Zar je stvarno vrijedno sakriti ono što jesmo, samo zato da bi nas drugi prihvatili u DRUŠTVO? Zar je vrijedno zbog DRUŠTVA uništiti samoga sebe? Za mene, DRUŠTVO nije vrijedno svega toga.
Kako se ono kaže:
Bolje da me mrze zbog onog što jesam, nego da me vole zbog onog što nisam...
You can't be who you really are, anymore... 'Cause society will destroy you...
It's sad, but it's true, how society says, how life is already over... (Lily Allen, 22) Stih baš nema previše veze s ovim, ali ipak... x)
komentari posta, 31
