| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Osmijeh koji se nije smio dogoditi
(Nazovimo) M. ima 18 godina i ne razlikuje se ni po čemu od drugih mladih ljudi: pun je života, voli izlaziti s prijateljima, zabavljati se, katkada, naravno i malo se ludirati...
Prije nekoliko dana izašao je sa svoja dva prijatelja u jedan od lokalnih kafića u dobro nam znanoj Tvrđi (stara jezgra grada). Kasnoljetna večer, meka i topla, izmamila ih je naposljetku van. Sjeli su na trg, na klupe ispod krošnje stabla koje je nudilo malo dobrodošle svježine. U jednom trenutku se pojavio. Lik koji je tumarao od klupe do klupe i izgledao pomalo komično u tom svom kretanju koje je više nalikovalo posrtanju, nego hodanju. M. ga je ugledao i nasmiješio se. Bez ikakve primisli, onako mehanički, nesvjesno, zbog prizora koji se odvijao pred njegovim očima. Spodoba se iz sjene odmah ukazala pred njim. Pogledala ga s divljim izrazom u očima i zarežala: "Šta se ti smiješ koju p.... m....?!"
E sad, obzirom da M. nije od onih kojima adrenalin navali u šake i koji odmah skaču u obranu svoje povrijeđene muške časti, samo je promrmljao:" Ništa." te pomirljivo spustio pogled, vjerojatno kako bi smirio agresivca i izbjegao tuču. Iste sekunde nakon toga, jedva svjestan noge i strahovitog udarca koji ga je zbacio s klupe na zemlju, u šoku briše krv koja mu se cijedi iz usta. Ne osjeća bol. Samo neku čudnu dezorijentiranost u izmaglici koje čuje svojeg prijatelja koji uspaničeno zove hitnu pomoć. Sljedeće jutro M. je ugledao natečene i podlivene krvlju cijele lijeve strane lica. Ne može pričati od bolova. Ni piti, a kamo li jesti. Ugovorena je hitna operacija čeljusti koja je slomljena na dva mjesta tako da sada praktički visi na licu. Ugradili su mu pločice, doživotni spomen na jedan osmijeh koji se nije smio dogoditi. Postavljen je fiksator za čeljust. I prikopčan je na infuziju koja će ga sljedeća 3-4 tjedna hraniti, pojiti i ublažavati mu bolove. Nakon toga, slijede dugi tjedni oporavka. A jučer je trebao biti u školi, on, budući maturant.
Policija je zaprimila dojavu o zvijeri koja ga je teško ozlijedila. Na osnovi svjedočenja njegovih prijatelja, pokušavaju uhvatiti životinju u ljudskoj koži. Hoće li uspjeti? I kako će ga uopće kazniti? S tri mjeseca uvjetnog s psihoterapijom? Jer, naime, riječ je o mlađoj punoljetnoj osobi.
Prisjetimo se za trenutak onih čiji su mladost i životi tako bešćutno i besmisleno ukradeni. Luke Ritza, ili onog mladića kojeg su na smrt pretukli na cesti nedaleko njegove kuće jer je nosio "iritantnu frizuru", ili pak onog 15.-godišnjeg dječaka iz Vinkovaca kojeg su nogama zatukli neki klinci na putu iz škole... I što smo učinili? Kako smo kaznili male zlikovce? U kakve odrasle osobe će se jednog dana pretvoriti? Kakvu smo poruku poslali njima i ostalim golobradim siledžijama?
Žrtve su, što se države tiče, možda samo dio mračne statistike o eksponencijalnom porastu nasilja među tinejđerima. Tako je i M. za mnoge samo jedan od mnogih. Dečko iz susjedstva o kojem smo čitali u crnoj kronici. "Samo" netko tko jednostavno nije imao sreće. Ali za mene on to sigurno nije, jer M..., M.je sin moje prijateljice.
06.09.2011. u 10:26 sati | 18 Komentara | Print | Link | Na vrh
