| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Je li bolji vrag kojeg poznajemo?
Marko Aurelije (121-180) jedan je od rijetkih, ali i vrlo znakovitih primjera u povijesti koji je dokazao da osoba visokih etičnih principa može biti vrhunski vođa i političar.
Naime, ovaj divljenja vrijedni mudrac zasjeo je u četrdesetoj godini svog života na carski tron. I to ne na bilo koji tron, nego na tron, ni manje ni više, nego velikog i moćnog Rimskog carstva! I tamo ostao sve do svoje smrti. Obožavan, nesmijenjen, nelikividran, neutamničen, neokaljan....
Međutim, zanimljivo je spomenuti da se Marko Aurelije proslavio i po dnevniku vlastitih misli kojeg je marljivo pisao u stankama između državničkih, političkih i vojnih dužnosti.
Stranice njegova dnevnika otkrivaju nam jednostavnu i plemenitu ljudsku dušu koju svako razdoblje može prepoznati i potvrditi. Univerzalnost, ali i uzvišenost njegovih etičkih principa o kojima ne samo da je pisao, nego ih je nastojao i živjeti, ostavlja bez riječi sve one koji politku nepravedno (zahvaljujuči sramotnim primjercima ljudskog roda koji se njome bave!) smatraju za kurvu modernog društva.
Kao car nastojao je vladati pravično, a mnogobrojni povijesni izvori tvrde da je u tome i uspijevao. Svoje državničke odluke temeljio je na svom osjećaju odgovornosti da radi za opće dobro. Bio je skroman, pristupačan, umjeren, štedljiv, i strpljiv. Vrstan govornik, koji je, između ostalog, vjerovao da se obećanja izgovorena u javnosti moraju ispuniti. U suprotnom ih nije izgovarao. Ukratko, nastojao je biti poput "morskog rta u koji neprestano udaraju valovi a on i dalje ostaje čvrst, dok se oko njega stišava razjarena voda."
A nas, kakvi nas političari vode? Ljutimo se, rogoborimo, kritziramo, psujemo, bjesnimo. I to je sve. Jaki smo na riječima, ali hrabri se na djelima, a ne na jeziku poznaju. Zašto mislimo da su promjene nemoguće? Kako su nas u to samo uspjeli uvjeriti? Hipnotizirati cijelu naciju? I postići da spavamo budnih očiju?
Šačica ljudi, korumpiranih, potrošenih, neetičnih, sebičnih, beskrupuloznih..., donosi zakone po kojima se moramo ponašati. Guraju nas u vojne saveze i unije. Donose zakone koji na koljena bacaju već ionako osiromašeno stanovništvo. Naplaćuju harač na zdravlje i obrazovanje. Planiraju izgradnju nuklearki. Prodaju naše otoke i izvore pitke vode. Uvode evidencijske brojeve kojima će po potrebi zavirivati u osobne dokumente i štednju običnih smrtnika. I pri tome nas, već dobrano izlizanom retorikom, uvjeravaju kako o tim i sličnim pitanjima ne moramo sami odlučivati jer oni bolje od nas znaju što su i koji najveći nacionalni interesi.
Dokle će to tako biti? Jeste li razmišljali o tome? Što još čekamo? Svi mi koji itekako dobro znamo da je nešto trulo u državi Hrvatskoj? Tko su ti drugi koji bi umjesto nas trebali zasukati rukave i primiti se generalnog spremanja?
Kad biste znali da netko ima ideju, plan, viziju, program...Kad bi se pojavio netko nov, ponudio rješenja i pozvao vas da ga podržite, biste li to učinili? Ili bi ste po inerciji ponovno zaokružili već dobro znana imena i držali se one stare: "Bolje vrag kojeg poznajem, nego anđeo kojeg ne poznajem!"
Postoji li nešto što bi vas još uvijek moglo potaknuti na borbu za promjenama? Ili su vam razočarenja otvrdnula obraze pa ih spremno okrećete sad lijevo, sad desno, da primite pljuske odakle god da stignu? Nestrpljivo čekam vaše odgovore...
07.06.2009. u 20:18 sati | 35 Komentara | Print | Link | Na vrh
