| < | ožujak, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.

kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka

Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!

Nakon popodnevnog drijemeža, i uz gutljaje ugodno tople nesice s mlijekom, odlučim, još pomalo usporena i lijena, malo pročešljati vecernji.hr-ove vijesti i korisno provesti nekoliko sljedećih minuta... To mi je barem bila namjera. A onda su mi se pred očima ukazali nadasve "zanimljivi i intrigantni" naslovi od kojih, barem neke, moram s vama podijeliti: Maskirana kapuljačom i naočalama ukrala novac iz blagajne,
Crnogorski gledatelj napao sportskog direktora,
I treća prevara sa zlatnim lančićem,
24.godišnji Australac priveden zbog seksa s lutkama u trgovini,
Ministar Vukelić našoj fotoreporterki: Što me slikaš?,
Zastupnicima rasrprave dižu tlak,
Zelena akcija istresa limenke boja i lakova ispred Ministarstva,
Đapić i Kazo naljutili novinare
Tužba jer ZET ne želi oglas "Bez gospodara"....
I tako su se redom nizali naslovi! A ja sam ih čitala i čudom se čudila. I pitala se zbog čega bi smo o tome bilo što morali znati? Moramo li doista saznati o lokalnim pljačkama kioska i trgovina, slučajnim uvredama izrečenim u hodu, trivijalnostima i bizarnostima iz života pojedinaca, o izgovorenim riječima, psovkama, i pošalicama svojih, ionako potrošenih, političara, o tužbama, tučama i žaljenja vrijednim epizodama iz života anonimaca, ...
Stvarno, kako samo urednici naših medija uspiju, u moru svakodnevnih zbivanja, odabrati one "najzanimljivije"? Po kojem ključu? Rade li to nasumce ili već iz iskustva znaju "što se prodaje"?
Svojedobno sam uredništvu Glasa Slavonije telefonski, a potom i faksom, dojavila informaciju koju mi je na mail proslijedila jedna velika međunarodna organizacija sa sjedištem u Torontu. Ta organizacija okupljala je milijune ljudi diljem cijele zemaljske kugle, a pokrenula je inicijativu prema kojoj su se u točno određeni dan, sat i minutu ljudi trebali povući u osamu, i u šutnji ili molitvi, tijekom jedne minute slati pozitivne misli ili molitvu našoj planeti i svim ljudima.
Novinar se odmah ukočio. I rekao mi kako ne zna hoće li urednik odobriti objavljivanje te vijesti. To se, dakako, ni nije dogodilo. Vijest je bila prezanimljiva, prepozitivna, pre lijepa da bi našla svoje mjesto u njihovom poimanju onoga što je važno. Ali su se zato pojavili članci od kojih smo osjećali težinu i nemir u želucu. Zastrašujuće, zaglupljujuće, zabrinjavajuće, mračne "istine" o životu. Kao da se na cijelom svijetu više ništa lijepo ne događa. I kao da se život pretvorio u veliku crnu rupu koja će nas svakog trenutka zauvijek progutati.
Kako samo manipuliraju našim osjećajima, pokušavajući nas uvjeriti da su glasnici istine i da bez njih ne možemo. Ok, i drugi manipuliraju njima, ali zašto bi se to trebalo ticati mene...? I mojeg malog kutka svemira u kojem sam ja glavni i odogovorni urednik?
Tko im povjeruje, gotov je! Tko postane ovisnik o njihovoj istini, razboljet će se, prije ili kasnije. Život je ionako dovoljno težak i kompliciran. S druge strane, on je i prelijep. I prepun izazova i mogućnosti. Uostalom već je dovoljna i jedna šibica pa da mrak popusti pred svjetlošću. A ako je drugi neće upaliti za mene, ja ću si je sama zapaliti. A prethodno ću zatvoriti stranice novina s kojih me pokušavaju uvjeriti da dobro i ljepota više ne postoje. Amen.
""Ne plačem za onim što se istrošilo i što propada, nego se radujem onom novom što će se roditi."
