< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

free counter

Opis bloga

Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.


Linkovi


kinky

fanny

izvorni život

catwoman

Zona

čistilište

suzette

sunokretaica

blade 777

ziki























klarisshvalospjev gluposti

tičerica

anita

Big Blue

ista kao prije

žubor vode

Samuraj

kizzy

lund
koo

gajo

kengur

nf

kinky

fanny

vierziger

Živjeti svoj život

nisam ja odavde

izvorni život

catwoman

Nihon

primakka


















Tko je Bastet?

Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!

Sama ću zapaliti šibicu!

Nakon popodnevnog drijemeža, i uz gutljaje ugodno tople nesice s mlijekom, odlučim, još pomalo usporena i lijena, malo pročešljati vecernji.hr-ove vijesti i korisno provesti nekoliko sljedećih minuta... To mi je barem bila namjera. A onda su mi se pred očima ukazali nadasve "zanimljivi i intrigantni" naslovi od kojih, barem neke, moram s vama podijeliti: Maskirana kapuljačom i naočalama ukrala novac iz blagajne,
Crnogorski gledatelj napao sportskog direktora,
I treća prevara sa zlatnim lančićem,
24.godišnji Australac priveden zbog seksa s lutkama u trgovini,
Ministar Vukelić našoj fotoreporterki: Što me slikaš?,
Zastupnicima rasrprave dižu tlak,
Zelena akcija istresa limenke boja i lakova ispred Ministarstva,
Đapić i Kazo naljutili novinare
Tužba jer ZET ne želi oglas "Bez gospodara"....
I tako su se redom nizali naslovi! A ja sam ih čitala i čudom se čudila. I pitala se zbog čega bi smo o tome bilo što morali znati? Moramo li doista saznati o lokalnim pljačkama kioska i trgovina, slučajnim uvredama izrečenim u hodu, trivijalnostima i bizarnostima iz života pojedinaca, o izgovorenim riječima, psovkama, i pošalicama svojih, ionako potrošenih, političara, o tužbama, tučama i žaljenja vrijednim epizodama iz života anonimaca, ...
Stvarno, kako samo urednici naših medija uspiju, u moru svakodnevnih zbivanja, odabrati one "najzanimljivije"? Po kojem ključu? Rade li to nasumce ili već iz iskustva znaju "što se prodaje"?
Svojedobno sam uredništvu Glasa Slavonije telefonski, a potom i faksom, dojavila informaciju koju mi je na mail proslijedila jedna velika međunarodna organizacija sa sjedištem u Torontu. Ta organizacija okupljala je milijune ljudi diljem cijele zemaljske kugle, a pokrenula je inicijativu prema kojoj su se u točno određeni dan, sat i minutu ljudi trebali povući u osamu, i u šutnji ili molitvi, tijekom jedne minute slati pozitivne misli ili molitvu našoj planeti i svim ljudima.
Novinar se odmah ukočio. I rekao mi kako ne zna hoće li urednik odobriti objavljivanje te vijesti. To se, dakako, ni nije dogodilo. Vijest je bila prezanimljiva, prepozitivna, pre lijepa da bi našla svoje mjesto u njihovom poimanju onoga što je važno. Ali su se zato pojavili članci od kojih smo osjećali težinu i nemir u želucu. Zastrašujuće, zaglupljujuće, zabrinjavajuće, mračne "istine" o životu. Kao da se na cijelom svijetu više ništa lijepo ne događa. I kao da se život pretvorio u veliku crnu rupu koja će nas svakog trenutka zauvijek progutati.
Kako samo manipuliraju našim osjećajima, pokušavajući nas uvjeriti da su glasnici istine i da bez njih ne možemo. Ok, i drugi manipuliraju njima, ali zašto bi se to trebalo ticati mene...? I mojeg malog kutka svemira u kojem sam ja glavni i odogovorni urednik?
Tko im povjeruje, gotov je! Tko postane ovisnik o njihovoj istini, razboljet će se, prije ili kasnije. Život je ionako dovoljno težak i kompliciran. S druge strane, on je i prelijep. I prepun izazova i mogućnosti. Uostalom već je dovoljna i jedna šibica pa da mrak popusti pred svjetlošću. A ako je drugi neće upaliti za mene, ja ću si je sama zapaliti. A prethodno ću zatvoriti stranice novina s kojih me pokušavaju uvjeriti da dobro i ljepota više ne postoje. Amen.

""Ne plačem za onim što se istrošilo i što propada, nego se radujem onom novom što će se roditi."


14.03.2009. u 17:48 sati | 32 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.