| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.

kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka

Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!

Bila je jako mlada, samo dvadeset godina. Prava latino ljepotica. Duge crne kose, bademastih smeđih očiju, tena obojanog toplim južnjačkim suncem. Život je pred njom bio kao cvijet koji tek što se trebao otvoriti u svoj svojoj punini i ljepoti. U mladosti, radosti, smijehu, prijateljima, ljubavima, braku, djeci, svakodnevnici... Ali njezin život nikada nije procvjetao. Ni tada, ni poslije.
Zbog fatalnih ozljeda u automobilskoj nesreći pala je u komu. Stradala je u siječnju 1992. godine. Od tada se više nije budila.
Pretvorila se u biljku koja vegetira. U biće koje živi samo na instrumentima koji je okružuju. Hranili je kroz igle. Praznili je kroz katetere. Prevrtali je u krevetu da ne dobije rane. Šišali joj kosu, rezali nokte, prali je. Održavali je na životu, otimali je od smrti. Liječnička etika nalaže da se za pacijenta treba boriti sve dok pokazuje i najmanje znake života. Medicinska "tehnologija i dostignuća" dvadesetiprvog stoljeća. Koja čovjeku oduzima pravo na dostojanstveni odlazak s ovog svijeta. Koja je smisao sama sebi.
Igramo se Boga. Ali pri tome zaboravljamo da je i smrt od Njega, a ne samo život. Ne znamo gdje povući granice. Idemo u krajnosti. Milijuni dolara u svijetu potrošeni na aparate, lijekove i osoblje za produženje patnje. Milijuni dolara koji su mogli nahraniti, skućiti, obući (još uvijek) žive. A onda se njezin otac na Vrhovnom sudu izborio za pravo na njezinu smrt. Prevežena je u jednu kliniku koja je pristala izvesti eutanaziju. Zapravo samo dopustiti da se okonča to besmisleno trajanje.
Očeva odluka i sudska odluka izazvale su )očekivano) zgražanje i osudu Katoličke crkve, kao i mnogih deklariranih protivnika eutanazije.
Oni bi, naime, na njezinom mjestu i dalje htjeli "živjeti"...
