| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Sindrom pobjednika
Pokušati izvesti stvari na svoj vlastiti način je iskušenje kojem se malobrojni mogu oduprijeti, međutim, zakon najmanjeg naprezanja nam govori da svoj cilj možemo ostvariti i na drugi način osim kroz naprezanje i sukob. Učili su nas kako su borba i napor jedini put do uspjeha i kako više rada znači više rezultata. No, katkada je više, manje, osobito kad se to više odvija na pogrešan način. Katkada je puno važnije imati vjeru u sebe i svoje vlastite želje. Kad pretpostavljate da su drugi ljudi tu kako bi vam otežavali i spriječili vas da ostvarite ono što želite, ne preostaje vam ništa drugo nego da e branite. Svim silama.
Međutim, strašno je praktično znati da postoji moć koja je daleko snažnija od drugih ljudi. Najveće rezultate nećemo postići najvećom marljivošću, nego svojim duhom koji se isprogramirao za uspjeh i stvaralaštvo. Razmislite o najuspješnijim ljudima u povijesti. Svi oni dijelili su iste osobine duha; vjerovali su da zaslužuju biti sretni, uspješni i bogati, vjerovali su u svoje sposobnosti i prepuštali se svojoj intuiciji i kreativnosti, i posljednje, ali ne i najmanje važno, nisu se predavali. Kad bi dijete koje pokušava hodati, odustalo već nakon nekoliko padova, nikada ne bi naučilo hodati. Najuspješniji primjerci ljudske vrste zadrže tu vrstu entuzijazma, žilavosti i nepokolebljivosti tijekom cijelog života. Oni jednostano ne priznaju poraz i zato, kad ga i dožive, ustaju i nastavljaju onamo kamo su namjerili. Sretni su ljudi kojima je za ranog djetinjstva ucijepljen taj sindrom pobjednika, ili oni koji su takav stav tijekom života naučili uprogramirati u svoj um.
Na žalost, većina ljudi pati od sindroma straha, nesigurnosti, ugroženosti i kukavičluka. Oni, pak, za razliku od pobjednika, vjeruju da im se stvari događaju i da ih ne mogu kontrolirati. Budući da misle da je život nešto što im se događa, ne osjećaju se odgovornim za svoje životne promašaje. Tako upadaju u začarani krug iz kojega se teško izvući. Tada im još jedino preostaje da s divljenjem gledaju u pobjednike i da im zavide na njihovoj dobroj sreći.
Postoje dvije vrste vrijednosti koje možemo ostaviti svojoj djeci. Jedno su korijeni, a drugo su krila. (H.Carter)
17.12.2008. u 21:26 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
