Svinjogojstvo.

- I ostani tu i krepaj! Točka.

***
Eto, tako. Sad nakon što sam to napisao, da objasnim čemu ovo. Naime, izgleda da sam zaradio nekakvu blokadu u glavi...

Postoje razne vrste blokada. Prve i najčešće su one kada sam svjestan da mi je glava posve prazna, i da jednostavno ne sadrži ikakve misli koje bi mogle izići van u bilo kakvom obliku. Druge su pak one kada gomila nepovezanih misli leti kroz glavu u gustom kaotičnom roju; a ni dvije da bi se susrele, a kamoli simbiotski srasle u neku složeniju, semantički ispravnu cjelinu. Treće su one kada misli izviru u slapovima; ali kad ih naposljetku ugledam uobličene, uvidim da je sve to samo gomila ispraznih bljuvotina; pa ih s gnušanjem uništim na način shodan formi i intenzitetu djela. Svim tim blokadama zajedničko je rješenje: sjedni, plači, i čekaj bolja vremena. No ponekad se dogodi da iskrsne neka misao koja kao da mi začepi onaj glavni kreativni kanal, pa u kojem god smjeru krenem razrađivati svoju umotvorinu, ta zlonamjerna misao mi bezobrazno odvlači pažnju. I ne prestaje. Mogu čekati do sudnjeg dana, ali ona vreba negdje unutra, i samo čeka trenutak da odlučim okušati se u nekom obliku stvaralaštva, i tada me zaskoči kao onaj pajac na opruzi iz kutije. U zadnje vrijeme, prikrpeljila se ta riječ:

Svinjogojstvo.

Ni sam ne znam otkud je došla, ni zašto. Ne sjećam se baš da sam je nedavno negdje čuo. Mislim, nemam ništa niti protiv svinja, niti svinjara, niti svinjarija, niti samog svinjogojstva. Dapače. Možda je to stvarno neki unutarnji poziv da se počnem baviti tom privrednom granom? Ne znam. Do sada nisam baš osjećao neki posebni afinitet za svinjogojstvo. Kakogod, postala je prilično neugodna, i krajnje je vrijeme da je se nekako pokušam riješiti. Pišem, recimo, nekidan neku socijalnu crticu: Ona plače; On nailazi; upita Je u čemu je problem; Ona ridajući objašnjava što Je tišti; On se sažali nad Njom; poželi Joj pomoći; odluči poduzeti nešto... Nešto...

Svinjogojstvo!

Ha?!? Ne mogući se dosjetiti ičega drugog što bi moj literarni junak mogao poduzeti da pomogne nevoljnici - odustajem, i pokušam nešto jednostavnije. Nešto plitko, kratko i efektno, onako, za "mozak na pašu". Naprimjer, neki kratki pornografski skeč: Ona Mu pozvoni na vrata; On otvara; Ona Mu se baca u naručje; slijedi slinjenje i strastan petting; On Joj otkopčava košulju i skida suknju; Ona klekne pred Njega; otkopčava patentni zatvarač na Njegovim hlačama, i prihvaća se...

Svinjogojstva!

Otkud sad ta nebulozna indirektna asocijacija preko kobasice?! Hm. A možda neka lirska sličica? Pa opet sjednem i pišem: Oj, Sunce; Ti blistavo što nad paklenim zapadnim obzorom, u suton, nemoćno, krvariš; nestaješ, utapaš se...; Ti vrati se natrag pravo nada me; zovem Te, dozivam...; pomiluj Ti vapaj sad moj svojim brončanim blagotvornim dahom, i nahrani moju gladnu sjetnu dušu...

Svinjogojstvom!

Pa zar i tu?! I tak'. Uglavnom, štogod krenem pisati, sve uvijek završi na svinjogojstvu. Kao da svi putovi vode k njemu. Očito ta riječ ima neku neumornu potrebu izletjeti van. Pa u ime liječenja, evo, još jednom, da budem sasvim siguran da je vani:

Svinjogojstvo.

Hm.

Svinj...

Sv...

Sad je valjda bolje. Idemo dalje.


Desert za sinkronijske sladokusce: baš dok sam završavao s pisanjem ovog teksta, na televiziji je Ivan Kojundžić, u nekom dokumentarcu, pričao nešto o svinjama. Pa vi vidite. Ovo je očito moralo van. I to baš sad. I baš točno ovako.