Jednog vedrog jesenskog jutra, šetao je rivom s ocem...

- Tata?
- Molim, sine?
- Zašto je more plavo?
- Jer se u njemu odražava plavetnilo neba!
- A zašto je nebo plavo?
- Zato što se u njemu odražava plavetnilo mora.
- Al' zašt' baš plavo?
- ...
- Ha?
- Jooj, gle! Djed Mraz tamo dijeli bombone!

***
Jednog zimskog podneva, mnogo godina kasnije, sjedio je na klupi u parku sa djevojkom iz škole...

- Mišiću?
- Kaži, ribica?
- Reci mi, zečiću, zašto je nebo plavo?
- Zato što je popilo svu dubinu iz tvojih prekrasnih modrih očiju, žabica.
- Ahhhhhhhh... medo.

***
Jednog tmurnog proljetnog popodneva, još koju godinu kasnije, prerano svršivši bez zaštite, probudio je bijes studentice fizike...

- ...
- I tko je sad tu glup, pitam ja tebe? Tko?
- Pa ti, idiote blesavi!
- Što time točno želiš reći?
- A šta misliš šta 'oću reć'? Možda ti 'oću reć' da je nebo plavo zato što se kvantni oscilatori u molekulama plinova u zemljinoj atmosferi, osobito kisika i dušika, zatitravaju intenzitetom obrnuto proporcionalnim četvrtoj potenciji pobudnog elektromagnetskog zračenja, pa rasipaju plavi dio spektra vidljive bijele sunčeve svjetlosti deset puta više nego crveni! Jel' ti to 'oću reć'? Ha?! Majmune! 'oću ti reć' da si prava debilna konjina, budalo!
- Oprosti...
- Mrš!

***
Jedne vruće ljetne večeri, jako puno godina kasnije, sjedio je na balkonu s unukom na krilu...

- Djede, a zašto je nebo plavo?
- A koje bi ti da je boje? Samo reci, i sve će deda napravit.