Evo vama jedan - meni na sramotu. Pravi blogerski. Pa čitajte, slušajte, uživajte, i naslađujte se...
Često se zna dogoditi da se sjetim nekog starog dobrog glazbenog spota kojeg dugo nisam vidio, pa odem na YouTube, i tamo ga potražim, koristeći se čarolijom ovog modernog širokopojasnog interneta. Kolekcija video uradaka sakupljenih na tom web siteu je nezamislivo velika, tako da većinu onoga što tražim, najčešće i pronađem. Nađe se tu, naravno, i još puno toga što i ne tražim, a i onoga što bih vrlo rado da nisam nikada niti pronašao.
Ali eto, danas, zasvijetli mi lampica u glavi, uključim računalo, priključim se na internet, pokrenem pretraživač, i gore u lajsnu upišem:
- Šta? Koji je ovo...? Aaaa... koji sam ja konj... - pokudim poluglasno sam sebi sebe, lupkajući se desnom rukom po glavi, a lijevom češkajući iza lijevog uha - pa, YouTube nije hrvatski!
Malčice posramljen, ali okuražen brzinom svoje dovitljivosti, promijenim ime domene u lajsni, i pokušam opet:
- Šta sad? Nisu valjda zgasili YouTube?!?! - čudom se tako krenem čuditi.
U međuvremenu, dok nisam konačno kroz uši proluftao gusti crni dim od kurcšlusa u svojoj glavi, kliknuo sam još koji put i onaj "Refresh" gumb. Onako, za svaki slučaj - ne znam - možda ga ulovi od, štajaznam, treće, ili sto pedeset i šeste, možda?! U svakom slučaju, klikanje "Refresh" gumba ne može škodit, dok ne smislim nešto pametnije. Bar ću nekome tako nabiti malo hitova na brojaču. Nek se čovjek veseli.
Danas,
kada postajem bloger,
dajem časnu blogersku riječ,
da ću sve domene koje budem tražio na internetu,
prvo probati pronaći upisivajući ih u pretraživač,
sa sufiksom ".blog.hr"
