(Hvala, Lisa)
Evo vama jedan - meni na sramotu. Pravi blogerski. Pa čitajte, slušajte, uživajte, i naslađujte se...
Često se zna dogoditi da se sjetim nekog starog dobrog glazbenog spota kojeg dugo nisam vidio, pa odem na YouTube, i tamo ga potražim, koristeći se čarolijom ovog modernog širokopojasnog interneta. Kolekcija video uradaka sakupljenih na tom web siteu je nezamislivo velika, tako da većinu onoga što tražim, najčešće i pronađem. Nađe se tu, naravno, i još puno toga što i ne tražim, a i onoga što bih vrlo rado da nisam nikada niti pronašao.
Ali eto, danas, zasvijetli mi lampica u glavi, uključim računalo, priključim se na internet, pokrenem pretraživač, i gore u lajsnu upišem:
"youtube.blog.hr"
- Šta? Koji je ovo...? Aaaa... koji sam ja konj... - pokudim poluglasno sam sebi sebe, lupkajući se desnom rukom po glavi, a lijevom češkajući iza lijevog uha - pa, YouTube nije hrvatski!
Malčice posramljen, ali okuražen brzinom svoje dovitljivosti, promijenim ime domene u lajsni, i pokušam opet:
"youtube.blog.com"
- Šta sad? Nisu valjda zgasili YouTube?!?! - čudom se tako krenem čuditi.
U međuvremenu, dok nisam konačno kroz uši proluftao gusti crni dim od kurcšlusa u svojoj glavi, kliknuo sam još koji put i onaj "Refresh" gumb. Onako, za svaki slučaj - ne znam - možda ga ulovi od, štajaznam, treće, ili sto pedeset i šeste, možda?! U svakom slučaju, klikanje "Refresh" gumba ne može škodit, dok ne smislim nešto pametnije. Bar ću nekome tako nabiti malo hitova na brojaču. Nek se čovjek veseli.