„Advent je svetkovina tri Kristova dolaska:
dolaska u tijelu, koji je središnja točka svetkovine Božića;
dolaska na kraju vremena, koji je jedna od temeljnih tema adventa i
dolaska u milosti; njegova duhovnog dolaska u našim srcima u euharistijskom slavlju otajstva Božića – Bogojavljenja.
Dolazak u milosti je Kristovo rođenje u nama. Taj dolazak ističe ono najvažnije u liturgijskom činu. To je dar (prijenos) milosti, a ne samo spomenčin povijesnog događaja…
Svako liturgijsko doba godine posjeduje razdoblje pripreme koje nas osposobljava za slavljenje vrhunca određene svetkovine…
U svjetlu otajstva Božića - Bogojavljenja spoznajemo da jedinstvo s Kristom nije duhovna luka spasa. To je borba sa zlim silama koje su ubile Isusa i koje mogu i nas ubiti, ako im stanemo na put. Budući da živimo unutar svog ljudskog stanja, božansko je svjetlo pod stalnom prijetnjom nasilnih sila koje koče napredak u nama i čitavom društvu, sila koje ne žele čuti za ljubav…
Advent je poput trudnoće, kada se pred našim očima počinje otkrivati novi život. Postupnim odvijanjem Adventa u nama raste božićna svjetlost koju naziremo u bljeskovima spoznaja koje nas uvode u intimu sjajne svjetlosti otajstva Božića – Bogojavljenja…“
Thomas Keating, „Kristovo otajstvo - Liturgija kao duhovno iskustvo“
Idem polako, kontemplativno, dan po dan... u susret otajstvu Božića, kao duhovnom iskustvu susreta s Isusom Kristom. Amen.
"Priča se da su sirene, očaravajuće i đavolske stanovnice nakog otoka na zapadu velikih voda, napola žene napola ptice, čarima svojega pjevanja neodoljivo zavodile mornare koji su morali proći kroz taj tjesnac. I svi su poginuli ne pazeći na stijenje. Odisej je na povratku voskom začepio uši svojih mornara da ne bi čuli sirene i da ne budu zavedeni. Sam se je pak dao čvrsto zavezati za jarbol da čuje glas, ali da ne doživi zastrašujuće posljedice.
Orfej je pak zapjevao ljepše te je zadivio Sirene tako da su zanijemile.
...
Da ne bismo dopustili da nas Sirene prevare, nije dovoljno staviti vosak što je nemoguće, jer pjesma odzvanja unutar srca - niti koristi svezati se za jarbol, što je lijepo, ali i užasno, tj. užasno lijepo! Valja osloboditi "bolju pjesmu".
Želja je uvijek čeznuće (nostalgija), bol-za-povratkom-kući.
No koja je to čovjekova kuća?
...
Da se može djelovati, nuždan je jednostavan, ali nedostatan znak: idi kamo te vuče srce. Srce je posuda u kojoj su zajedno voda i vatra. Srce je u središtu račvasto kao Mliječna staza i polazi uvijek s dviju strana. U njemu su želje koje su međusobno protivne.
Prva riječ koja mu je (čovjeku) bila upućena kad se udaljio od Boga jest: "Gdje si?". Doista, nije više bio na svom "mjestu". I osjetio se kao iščašena kost, bolno izvan svojega ležišta. Jer njegovo je "mjesto" Bog: "u njemu doista živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17, 28)
Sve ipak teži prema svojem "prirodnom mjestu". Stoga je čovjek vječiti putnik, izbjeglica ili hodočasnik, uvijek nemiran i u muci, sve dok ne dostigne svoje određenje.
Ali kako znati kamo vode dvoznačnosti srca?"
Silvano Fausti "Prilika ili napast"
Kako se vratiti na svoje mjesto - ne zavezan na jarbol (moral, zakoni, propisi, zapovijedi) - nego zapjevati bolju pjesmu.
< | studeni, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Kad bih sve jezike ljudske govorio,
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje,
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imetak
i kada bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao
- ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi,
ljubav nikad ne prestaje.
Sada spoznajem djelomično,
a sada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada ostaju vjera, nada i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.
...Korinčanima iz Svetog pisma
Glas iz pustinje - Zoran Vukman
Antun Matošević duhovna poezija
apokalipsa-danas
Emino srce
partiture sna
Boljun
Neris
s druge strane
zamak duše
duhovna obnova
san-sna-snu
tesa
blijedoplavi ženski rukopis
ura
odvikavanje
mama posebnog djeteta
Sunčicaa. :)
Uphere In My Tree
Lovela
Free Counter | Diseño Web |